Znanstvenici sa Sveučilišta Columbia u New Yorku otkrili su da kupovna boca vode od jedne litre može sadržavati nevjerojatnih 240.000 mikroskopskih plastičnih čestica, što izaziva zabrinutost u vezi s potencijalnim zdravstvenim implikacijama.
Podrijetlo tog zagađenja plastikom leži u različitim ljudskim aktivnostima, uključujući ribarsku industriju i kućni otpad, što rezultira proizvodnjom milijuna tona plastike godišnje. Mikroplastika, veličine od 1 mikrometra do 5 milimetara, dominira tom ekološkom krizom.
Beizhan Yan, znanstvenik s američkog Sveučilišta Columbia, primijetio je da bi mikroplastika mogla djelovati kao prijenosnik zagađivača i patogena. Što je više zabrinjavajuće, nanoplastika, veličine ispod 1 mikrometra, ima potencijal prodiranja u sluznicu crijeva, placentu, pa čak i krvno-moždanu barijeru.
Inovativna tehnika za otkrivanje nanoplastike
Spomenuti znanstveni tim osmislio je inovativnu tehniku za otkrivanje te štetne nanoplastike. Izlažući laserima šest boca od jedne litre vode robne marke iz američkih supermarketa koji nisu otkriveni, identificirali su prosječno 240.000 plastičnih čestica u svakoj boci, odnosno do 100 puta više nego što su pokazale prethodne studije. Nanoplastika čini oko 90 posto tih čestica, a samo 10 posto te nanoplastike se može identificirati, uključujući polietilen tereftalat (PET), materijal od kojeg su napravljene boce.
Isti problem i u ostatku svijeta?
Yan sugerira da bi slične razine nanoplastike mogle biti prisutne u bocama vode diljem svijeta, iako to zahtijeva daljnje istraživanje. Cilj američkih znanstvenika jest usavršiti njihovu tehniku za poboljšanu detekciju nanoplastike.
Sherri Mason, znanstvenica sa Sveučilišta Pennsylvania State, pohvalila je studiju kao vrlo impresivnu i revolucionarnu. Navedena studija objavljena je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
"Znamo da plastika odbacuje čestice slično kao što ljudi odbacuju stanice kože, kontinuirano, ali sposobnost kvantificiranja i identifikacije tih plastičnih čestica sve do nanoplastičnog raspona ključna je za pomicanje našeg razumijevanja implikacija na ljudsko zdravlje", ističe Mason.
Izvor: New Scientist