Zdravstveni rizici od onečišćenja plastikom, posebice mikroplastikom, ostaju nejasni, no otkriće da u vodi konzumiramo sitne komadiće plastike izaziva zabrinutost za opće zdravlje. Znanstvenici s američkog Sveučilišta Missouri razvili su, međutim, potencijalno održivu i sigurnu metodu za uklanjanje mikroplastike iz vode.
Tim je u istraživanju koristio prirodne, nisko toksične tekuće sastojke kako bi izvukao približno 98 posto nanoskopskih polistirenskih kuglica iz slatke i slane vode. Proces uključuje otapalo dizajnirano da pluta na površini vode, slično ulju. Kada se pomiješa s vodom, to otapalo skuplja mikroskopsku plastiku i izbacuje je na površinu. Korištenjem pipete za uklanjanje gornjeg sloja, znanstvenici su uspjeli gotovo eliminirati nanoplastične kuglice iz kontaminiranih uzoraka vode. U slanoj vodi metoda je bila još učinkovitija, ekstrahirajući 99,8 posto mikroplastike.
Znanstvenici vjeruju da bi njihov pristup mogao pružiti isplativo i održivo rješenje za problem nanoplastike, dok nastavljaju usavršavati tehniku. S daljnjim razvojem, ta bi metoda također mogla pomoći u uklanjanju drugih zagađivača iz vode, kao što su vječne kemikalije.
Prethodne studije pokazale su da voda iz slavine i voda u bocama sadrže brojne nanoplastike, a procjene sugeriraju oko 240.000 nanoplastičnih čestica po litri vode u bocama. Te sićušne, bionerazgradive čestice mogu ući u prirodne ekosustave kroz različite izvore, uključujući rijeke, poljoprivredne vode i otpadne vode. Nanoplastika je sada otkrivena u vodenim tijelima diljem svijeta, od dubokog mora do udaljenih planinskih jezera.
Nanoplastika može poremetiti vodene ekosustave i ući u prehrambeni lanac, predstavljajući rizike, i za divlje životinje, i za ljude, napominje kemičar Piyuni Ishtaweera, jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu ACS Applied Engineering Materials..
Nova tehnika mogla bi ponuditi skalabilno rješenje za ovo rašireno onečišćenje. Naša strategija koristi malu količinu dizajnerskog otapala za apsorbiranje plastičnih čestica iz velike količine vode, objašnjava kemičar Gary Baker, isto tako jedan od autora navedenog istraživanja.
Izvor: Science Alert
