Na otprilike 1000 svjetlosnih godina od Zemlje, kozmička struktura IRAS 23077+6707 (IRAS 23077) podsjeća na divovskog leptira. Prvi put ju je 2016. opazio Ciprian T. Berghea iz Američke pomorske zvjezdarnice koristeći sustav Pan-STARRS (Panoramic Survey Telescope and Rapid Response System). Nepromjenjiva priroda navedne kozmičke strukture zaintrigirala je znanstvenike.
Dva međunarodna tima nedavno su proučavala IRAS 23077 koristeći Submillimeter Array (SMA) na Havajima. Otkrili su da je to mlada zvijezda okružena najvećim diskom protoplanetarnog otpada koji je ikada opažen. To otkriće zapravo nudi nove uvide u formiranje planeta.
U prvom istraživanju Berghea je otkrio da je IRAS 23077 mlada zvijezda u središtu golemog diska u kojem se formiraju planeti. Drugi rad, autorice Kristine Monsch iz Centra za astrofiziku Sveučilišta Harvard, potvrdio je postojanje tog diska koristeći Pan-STARRS i SMA podatke. Prvi rad je prihvaćen za objavu, a drugi je već objavljen u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Planetarni rasadnici
Protoplanetarni diskovi planetarni su rasadnici plina i prašine oko novih zvijezda. Ti diskovi tijekom vremena formiraju prstenove dok se materijal spaja u protoplanete, koji mogu postati stjenoviti planeti, plinoviti divovi i ledena tijela. Ti diskovi pomažu astronomima da procijene veličinu i masu mladih zvijezda na temelju njihovih rotacijskih potpisa, ali promatranja mogu biti izazovna zbog njihove orijentacije.
Neki diskovi, kao što je onaj IRAS 23077, su "na rubu" i zaklanjaju svjetlost matične zvijezde, ali ostaju svijetli na milimetarskim valnim duljinama, koje SMA promatra.
Nakon što smo iz podataka Pan-STARRS-a saznali za ovaj mogući disk koji stvara planete, željeli smo ga promatrati sa SMA, što nam je omogućilo da razumijemo njegovu fizičku prirodu. Ono što smo pronašli bilo je nevjerojatno – dokaz da je to najveći planetarno formirajući disk ikada otkriven i da je Izuzetno je bogat prašinom i plinom, za koje znamo da su građevni blokovi planeta, pojasnila je Monsch.
Otkriće tako proširene i svijetle strukture kao što je IRAS 23077 postavlja neka važna pitanja. Koliko smo još ovih objekata propustili? Daljnje proučavanje IRAS 23077 je opravdano te treba istražiti moguće rute formiranja planeta u ovim ekstremno mladim okruženjima i kako bi se oni mogli usporediti s populacijama egzoplaneta opaženih oko dalekih zvijezda masivnijih od našeg Sunca, dodaje astrofizičar Joshua Bennett Lovell, isto takoiz Centra za astrofiziku Sveučilišta Harvard.
Navedeno otkriće motivira astronome da traže slične objekte u našoj galaksiji, potencijalno pružajući uvid u najranije faze planetarnih sustava.
Nakon promatranja IRAS 23077, Berghea je predložio nadimak "Drakulin sendvič", u čast "Gomezovog hamburgera", još jednog protoplanetarnog diska.
Izvor: Universe Today