Posljednjih godina tisuće su ljudi napustile poljoprivredne kulture i stoku, pogotovo u Slavoniji. Dio je njih, trbuhom za kruhom, sreću odlučio potražiti u drugim zemljama.
Slična je mogla biti i priča obitelji Lešić, koja se godinama bavila uzgojem muznih krava. No kako su troškovi održavanja farme rasli, a prihodi bili sve manji, Ivan i Sanja odlučili su odustati od tog posla i krenuti graditi novi život izvan granica Hrvatske.
Iako je odluka već bila donesena, srce je i dalje bilo u Slavoniji. Stoga su, unatoč svemu, odlučili Slavoniji i Hrvatskoj dati još jednu šansu. I ostali su.
U tome da ne odu iz Hrvatske presudili su privrženost obitelji te ljubav prema Slavoniji i slavonskoj tradiciji. Upravo onda kad smo odlučili pokušati još jednom, smatramo da nam je to bila najbolja odluka, otkrivaju za Zimo.
Odlučili su se okušati u uzgoju šipka i proizvodnji proizvoda od šipka, ponajprije tradicionalnog pekmeza od šipka.
Naš se proizvod ne razlikuje od tradicionalnog recepta, on jest rađen po tradicionalnom receptu. U naš džem utkane su misli na naše mame i bake, koje zbog komplicirane prerade nisu mogle više to raditi, pojašnjavaju.
Svi koji su ikad pokušali raditi pekmez od šipka, znaju da to nije ni lak ni brz posao. No ključan je - sam šipak.
Kao i za svaki proizvod, najbitnija je dobra i kvalitetna sirovina. Drugi 'dodatak' svakom dobrom proizvodu jest ljubav i želja kako bi se on što kvalitetnije proizveo, otkrivaju. Proizvoditi šipak je teško, ali i nije. Teško ga je brati zbog bodlja, ali s druge strane šipak zahtijeva toliko malo njege da mu opraštamo kad nas ponekad ubode prilikom branja.
Za razliku od tradicionalnog načina obrade ubranog šipka koji je uključivao gnječenje, rezanje ili mljevenje šipka ručno, Lešići su se ipak malo modernizirali. Ali onaj ključni dio je ostao isti - tradicionalni ručni rad.
Njihov džem od šipka sadrži samo tri sastojka: šipak, šećer i vodu u kojoj se kuhao šipak (Foto: PR)
Što se tiče tehnoloških rješenja, koristimo samo pasirku koja nam olakša odvojiti koštice i dlačice. Sve drugo obavljamo ručno, od prebiranja samo najljepših plodova do ručnog sipanja u teglice i lijepljenja naljepnica, pojašnjavaju.
Jedan od razloga zbog kojih je bavljenje poljoprivredom težak posao jesu i nepredviđene situacije. Tako ste i vi imali havariju na svojim poljima ove godine. Koliko je šipak otporan na takve ekstremne vremenske uvjete? Može li se biljka oporaviti ili treba saditi novi nasad?
Šipak je jako otporna biljka. Nakon samo mjesec dana šipak se potpuno oporavio i njegove tučom ogoljene grane ponovno su se zazelenjele. Često kažemo kako je šipak baš poput Slavonca, koliko god ga vremenske prilike i druge stvari tukle, odboluje i vrati se još jači i ljepši.
Navikli su sve raditi zajedno
(Foto: PR)
Iz inata ste krenuli u uzgoj i preradu šipka, a što vas je potaknulo da se prijavite u projekt "Startaj Hrvatska"?
Prijavili smo se zapravo iz potrebe jer svake godine šipka je sve više, a mi to nismo uspjeli prodati na tržnici, kućnom pragu ili dostavnim službama, iskreni su Lešići, ali i dodaju kako šipak nudi mogućnost za stvaranje brojnih drugih proizvoda, koje planiraju ponuditi u budućnosti.
Što biste poručili svima onima koji žele pokrenuti nešto svoje i novo, ali nitko oko njih ne vjeruje da će uspjeti?
Poručili bismo im da samo krenu jer i to je veliki korak. Vjera u sebe! Bit će teško, daleko od toga, ali treba razmišljati da nakon svake kiše dođe sunce, nakon svakog problema dođe radost i sreća i brzo se vidi plaća vašeg rada, ističu na kraju Lešići.