Formirana je široka i raznovrsna koalicija zemalja predanih standardizaciji lunarnih istraživanja, objavila je u utorak NASA, ujedno prenoseći i vijest o potpisivanju takozvanih Artemis dogovora između osam svjetskih zemalja, među kojima je i SAD.
NASA je još u svibnju obznanila namjeru donošenja Artemis dogovora, nakon suradnje s američkom vladom i američkim nacionalnim vijećem za svemir na pisanju inicijalnog pravilnika o istraživanju Mjeseca.
Ako vam ime dokumenta ima poznat prizvuk, ne varate se, njegovo ime asocira na NASA-in Artemis program za povratak na Mjesec. Riječ je o ambicioznom programu američke svemirske agencije u kojem će SAD poslati i prvu ženu na Mjesec.
Novi standardi za istraživanje Mjeseca
U NASA-i se nadaju da će steći više partnera zemalja u svojem programu Artemis, a Artemis dogovori osmišljeni su kako bi osigurali da se sve partnerske zemlje dogovore o najboljim načinima slanja robota i ljudi na površinu Mjeseca te eksploataciji njegovih resursa.
Konačna verzija tog međunarodnog sporazuma uključuje i uvođenje standarda za rudarenje na Mjesecu te rješavanja konfliktnih situacija na površini Mjeseca.
Šef NASA-e Jim Bridenstine ističe kako je glavni cilj bio da se svi partneri slože oko lunarnih istraživanja te spriječe bilo kakve buduće međunarodne nesporazume ili sukobe vezane za to.
Kad govorimo o Artemis dogovorima, pokušavamo uspostaviti norme ponašanja oko kojih se sve zemlje mogu složiti, poručio je Bridenstine.
Osim SAD-a, potpisnice tih dogovora su Australija, Kanada, Japan, Luksemburg, Italija, Velika Britanija i Ujedinjeni Arapski Emirati. U NASA-i ističu da očekuju još potpisnica tih dogovora prije isteka tekuće godine te poručuju da je objava prvih potpisnica samo početak, a ne kraj priključenja novom elitnom klubu zemalja kad je riječ o svemirskim istraživanjima.
Pitanje Rusije i Kine
Međutim, na popisu nema Rusije, a nema ni Kine. Rusija je NASA-in najveći partner kad je riječ o ljudskim letovima u svemir te suradnji na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Kina je posljednjih godina napravila ogromne korake u svojem svemirskom programu i postala još jedan relevantan igrač u svemirskim istraživanjima te čak ima i svoje planove za širenje ekonomije izvan Zemljine orbite.
Što se Rusije tiče, njihov stav o Artemis dogovorima otprije je poznat, šef Roskozmosa nazvao ih je "lunarnom invazijom", a NASA-in Artemis program "previše američki orijentiranim". Drugim riječima, Rusija ne želi sudjelovati u tome.
Kad je riječ o Kini, problem je mnogo kompleksniji. Naime, iako NASA ne bi imala ništa protiv te suradnje, da bi se to dogodilo, morao bi se promijeniti zakon, odnosno Kongres bi morao dati zeleno svjetlo za to, kaže Bridenstine.
Što je s davno potpisanim Sporazumom o svemiru?
Jedan međunarodni, davno potpisani sporazum iz 1967. godine, koji se zove Sporazum o svemiru i potpisalo ga je 110 zemalja svijeta, utvrđuje da bi istraživanje svemira trebalo biti u duhu mira. U njemu se ističe da zemlje ne bi trebale stavljati oružje za masovno uništenje u svemir te da ne bi smjele svojatati druge svjetove, između ostalog.
No taj Sporazum o svemiru poprilično je sklon širokim tumačenjima, a Artemis dogovori pokušaj su da se pobliže razjasni na koji način SAD želi istraživati Mjesec bez prolaska kroz spori proces stvaranja novog sporazuma.
Bridenstine tvrdi da Artemis dogovori ne narušavaju Sporazum o svemiru te da oni zapravo omogućuju stvarno provođenje Sporazuma o svemiru.
Mjesec nećemo, resurse hoćemo
Ipak, najbitnije što Artemis dogovori reguliraju jesu resursi na Mjesecu. Prema njima, svaka zemlja potpisnica može koristiti resurse do kojih dođe putem eksploatacije na površini Mjeseca.
Sporazum o svemiru zabranjuje državama da polažu pravo vlasništva na druga svemirska tijela, no to se ne odnosi i na resurse. Bridenstine smatra da baš kao što se iz oceana mogu vaditi resursi, tako se mogu vaditi resursi i s površine Mjeseca. To ne znači da je Mjesec u ičijem vlasništvu, baš kao što nije ni ocean, pojašnjava Bridenstine.
Reakcija izostala, a pravila su ionako tu da se krše?
No ne razmišljaju svi na takav način, a SAD je tim dogovorima preskočio i primjerice Ujedinjene narode, koji bi trebali biti univerzalna platforma za takvu vrstu dogovora.
NASA-ini postupci moraju se shvatiti kao ono što zapravo jesu - koncentriran, strateški napor usmjeravanja međunarodne svemirske suradnje prema kratkoročnim američkim komercijalnim interesima, s vrlo malo obzira prema rizicima koje takvi postupci uključuju, stoji u objavi dvoje znanstvenika u časopisu Science. U toj se objavi poziva druge zemlje da reagiraju na NASA-inu objavu i činjenicu da je postignut takav međunarodni dogovor.
Od ostalih stvari, koje nisu nikako manje bitne, Artemis dogovori uspostavljaju takozvane sigurne zone, odnosno područja na površini Mjeseca gdje je uspostavljen nekakav rad i u koja druge zemlje ne bi trebale ulaziti. Isto tako, NASA je zaštitila i svoja područja iz ranijih Apollo misija te su ona proglašena "područjima nasljeđa". U dokumentu se govori i o transparentnosti, dijeljenju podataka, registriranju svemirskih objekata i još nizu drugih stvari.
Ipak, u konačnici Artemis dogovori zapravo su samo set smjernica jer nemaju definirane nikakve mehanizme kojima bi se osiguralo i njihovo provođenje. Drugim riječima, nije definirano tko bi eventualno kažnjavao moguća kršenja tih pravila.
Izvor: The Verge