Pretjerano razmišljanje o tomu što nam nosi budućnost u mnogih ljudi izaziva zabrinutost: rast cijena, potencijalne nove pandemije, globalno zatopljenje, međunarodni sukobi, ekonomska situacija, nestalnost radnog mjesta... Sve to u nama potiče vrlo neugodnu anticipacijsku tjeskobu, jer je budućnost suštinski sama po sebi neizvjesna.
Pokušati ukrotiti takve misli i tjeskobu je poput hrvanja s nečim amorfnim, zbog čega se pojedinac lako može osjećati nemoćno.
Sasvim je prirodno da imamo veći utjecaj na vlastiti život nego na globalnu sliku svijeta, kaže dr. Mirriam Priess, specijalistica psihosomatske medicine i trenerica za svladavanje stresa. Dakle, više je mogućnosti za prevladavanje konkretnih strahova u našim osobnim životima.
Primjerice, da biste lakše prevladali strah od visine, možete se s njime suočiti tako što ćete se postupno pokušati popeti na promatračnicu.
No anticipacijska tjeskoba vrlo je neugodna. Ipak, postoje načini koji će vam pomoći da je ublažite. Prvi je korak bolje razumjeti funkciju straha i tjeskobe.
Doživjeti i strah i tjeskobu u nesigurnim vremenima savršeno je normalno, jer je riječ o reakciji na situacije koje nam predstavljaju prijetnju, kaže psihijatar i psihoterapeut dr. Andreas Hagemann, kao i Priess, specijalist psihosomatske medicine.
U ljudskoj je evoluciji strah bio iznimno važan jer je pomagao pojedincu da se zaštititi od stvarne ili očekivane opasnosti, dodaje.
Danas se strahovi i tjeskoba javljaju u našem 'unutarnjem svijetu', obično kao posljedica nekih negativnih iskustava i na temelju njih procjenjujemo vanjske situacije, kaže Priess.
Primjerice, ako ste u životu već ranije dobili otkaz, vjerojatnije je da ćete se zabrinuti čujete li da u tvrtki u kojoj radite postoji mogućnost smanjenja broja zaposlenih.
Ključnu ulogu u sklonosti anticipacijskoj tjeskobi ima i osobnost. Prve godine naših života su formativne, kaže Priess. Tada doživljavamo prva iskustva u vezama, koja kasnije utječu na naše samopouzdanje.
Osobnost je važna jer utječe i na to kako ćemo procijeniti neku izazovnu situaciju - vjerujemo li da ćemo je uspjeti svladati ili reagiramo nesigurno i osjećamo se nemoćno.
Što možete učiniti ako vam glavom prolaze uznemirujuće "što-ako" misli i osjećate sve veću napetost u organizmu? Priess savjetuje da prihvatite i poštujete svoju tjeskobu.
Dakle, prihvatite činjenicu da ste tjeskobni umjesto da tjeskobu pokušate potisnuti, jer će se na taj način ona samo pojačati.
Ponekad možete smanjiti osjećaj tjeskobe ako se uspijete bar donekle psihički distancirati od toga neugodnog osjećaja. Pokušajte sebi reći: Osjećam tjeskobu u sebi, ali to nisam ja, proći će, predlaže Priess.
Tada pokušajte hladne glave procijeniti situaciju. Što je točno u pitanju? Zbog čega se brineš? Koliko je realan negativan scenarij koji si zamislio? Kakva su moguća rješenja ostvare li se?
Drugi način koji možete primijeniti u suzbijanju anticipacijske tjeskobe je da u svoj život uvedete aktivnosti koje će vam pomoći da se oslobodite stresa, jer je anksioznost, prema Hagemannu, u osnovi upravo stres.
To može biti redovito trčanje, druženje s prijateljima ili vježbanje tehnika opuštanja poput autogenog treninga.
No dio ljudi bez obzira na sve navedeno u određenim situacijama obuzima tjeskoba.
Fokusirate li se na vlastitu tjeskobu, ona će vas u potpunosti 'progutati', apsorbirati i to je početak poremećaja, kaže Priess te dodaje da se on može manifestirati i paničnim napadajima.
Mnogi ljudi u takvim situacijama reagiraju tako da se povuku u sebe i ne suočavaju se s izvorom tjeskobe, a takvo je ponašanje, ističe Priess, samo još više pojačava.
Rješenje je otvoreno progovoriti o svojoj tjeskobi, dobiti potporu obitelji ili prijatelja, ako je potrebno i stručnu pomoć, umjesto da se povučete u sebe.
Hagemann dodaje da se anksiozni poremećaji vrlo uspješno liječe, primjerice kognitivno bihevioralnom terapijom. Stoga ne treba prezati od toga da zatražite i stručnu pomoć.