To je posljednja prilika da se ta kontroverzna direktiva usvoji na plenarnoj sjednici u Strasbourgu jer se idući mjesec održavaju izbori za novi saziv Europskog parlamenta. Zagovornici i protivnici te reforme oko koje se prošlih mjeseci snažno lobiralo proteklih su se dana još snažnije mobilizirali.
Igre i igrice oko lobiranja
Kada je lobiranje u pitanju, zanimljivo je vidjeti tko je bio najaktivniji u svojim aktivnostima i lobiranju prema članovima parlamenta – član parlamenta EU Axel Voss tako je prošle godine izrazio svoje zadovoljstvo što većina parlamentaraca želi zaštititi princip failr playa za europske kreativce, "usprkos iznimno snažnom lobiranu internetskih giganata", a i drugi su parlamentarci optuživali tehnološke kompanije, pogotovo Google za lobiranje s ciljem odbacivanja spornih Članaka 11. i 13..
Na taj način stvarao se osjećaj pritiska od strane ponajviše američkih tehnoloških kompanija koje lobiranjem žele zaštititi svoje prihode koje ostvaruju iskorištavanjem rada europskih kreativaca, što je europsku javnost moglo okrenuti protiv Googlea, Facebooka i drugih kompanija. No pokazalo se da je istina drugačija te je od rujna 2014. do kraja prošle godine održano 765 sastanaka između lobista i članova EK vezanih uz reformu autorskih prava, a najveći broj sastanka održan je s kompanijama koje predstavljaju kreativnu industriju (organizacije glazbenika i filmskih umjetnika) te medija i izdavača.
Which organisations had the most lobbying access to law makers in Brussels on the #CopyrightDirective? Of course the content industry and publishers! No matter how much they tell you they are the underdogs. https://t.co/MDWhaCOznN pic.twitter.com/41WYNWat2g
— Dimitar Dimitrov (@dimi_z) March 22, 2019
Među top 20 lobista koji bi mogli utjecati na odbacivanje spornih članaka iz nove direktive, nalazi se samo Google na sedmom mjesto te organizacija Digital Europe na 18. mjesto, dok je svima ostalim bilo u interesu podržati sporne članke i direktivu.
Cilj novog zakona je prilagoditi europsko zakonodavstvo vremenu digitalne revolucije. Postojeći zakon o autorskim pravima datira iz 2001., kad tehnološki divovi poput Googlea i Facebooka nisu imali toliki utjecaj na društvo kao danas. Reforma ima podršku vodećih medija i umjetnika koji žele pravedniju raspodjelu zarade za koju danas smatraju da suviše ostaje u rukama platformi koje koriste njihov sadržaj.
"Danas većina zarade ide američkim internetskim divovima. Ulozi su visoki za medije, umjetnike, demokraciju i kulturu", poručilo je prošli tjedan 267 predstavnika europskih medija. No novom zakonu se žestoko protive Google i Facebook koji dijeljenjem sadržaja dobivaju prihode od reklama, te zagovornici slobodnog interneta koji strahuju da će tom mjerom doći do njegovog ograničavanja.
Prosvjedi diljem Europe
U subotu su se diljem Europe održali prosvjedi na poziv skupine "Spasimo internet" koja mjesecima poziva na obranu "slobodne razmjene mišljenja na internetu". U Njemačkoj, centru otpora protiv novog zakona, na ulice gradova izašlo je nekoliko desetaka tisuća ljudi. U četvrtak su njemačka, češka, slovačka i danska verzija Wikipedije bile nedostupne 24 sata u znak prosvjeda.
Protivnici zakona najviše kritiziraju njegova dva članka. Članak 13., čiji je cilj osnažiti pregovarački položaj kreatora sadržaja i vlasnika autorskih prava poput skladatelja, novinara i umjetnika, u odnosu na platforme poput YouTubea i Tumblra koje koriste njihova djela.
Odsada bi platforme trebale biti odgovorne za sadržaj koji će trebati biti dijeljen u skladu s autorskim pravom. Najjednostavniji način za filtriranje sadržaja je upotreba automatskih algoritamskih filtera, pa pobornici slobode interneta smatraju da će se time otvoriti vrata vidu cenzure. Kritičari tvrde kako takvi "roboti" zaduženi za razvrstavanje sadržaja primjerice neće biti sposobni prepoznavati parodiju i karikature te da će bez razloga blokirati niz objava poput na internetu popularnih memova.
Drugi sporni dio zakona je članak 11. koji zagovara stvaranje takozvanog "susjednog autorskog prava" za medijske kuće. Njime se zahtijeva da se mediji bolje plaćaju za dijeljenje njihovog sadržaja koje generira zaradu od reklama na platformama poput Google Newsa i društvenim mrežama poput Facebooka.
Europska komisija novi zakon je prvi put predložila u rujnu 2016., a od tada je nekoliko puta mijenjan. Europski parlament prvi put ga je odbio u srpnju 2018., pa promijenjenu verziju prihvatio u rujnu iste godine, no potom su na njoj ponovno radili predstavnici 28 država članica i EP, a konačni kompromis postignut je u veljači ove godine. (HINA/HJ)