Kad god se dogodi neki zločin za koji treba prikupiti elektroničke dokaze, policija se obično nađe pred problemom jer elektronički dokazi ne poznaju granice između zemalja ili jurisdikcije.
A e-dokaz mogao bi uključivati informacije o pretplatniku, prometu ili metapodatke, kao i podatke o sadržaju, koji bi se koristili u kriminalističkoj istrazi. Iako su procedure za prikupljanje takvog tipa elektronskih dokaza obično definirane na razini svake zemlje članice, prikupljanje e-dokaza često znači i prijeći granice zemalja.
S druge strane, policija i pravosuđe ipak moraju poštivati granice.
Zato se često u prikupljanju elektroničkih ili e-dokaza moraju za pomoć obratiti kolegama iz drugih zemalja. Što je postupak koji može dugo trajati i usporiti ili gotovo zaustaviti istragu.
Kako bi nam pojasnili što su točno e-dokazi i kako se do njih dolazi, upitali smo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Kada govorimo o digitalnim dokazima u formalnom smislu, kako ih opisuje Zakon o kaznenom postupku, onda se do njih dolazi temeljem međunarodne pravne pomoći. Policija u ovom slučaju zbog brzine osiguranja dokaza od uništenja služi kao servis za slanje zahtjeva za njihovo čuvanje zemlji u kojoj se oni fizički nalaze. Zahtjevi za čuvanjem podataka dostavljaju se temeljem naloga državnog odvjetništva redarstvenim vlastima ili kontakt-točki u drugoj zemlji, što osigurava njihovo čuvanje na određeno vrijeme dok zemlja tražiteljica putem nadležnog ministarstva (u našem slučaju putem Ministarstva pravosuđa) ne dostavi zahtjev za međunarodnom pravnom pomoći, pojasnili su iz MUP-a.
Upravo kako bi se cijeli postupak ubrzao i poboljšala suradnja između policija država članica Europske unije, Europska komisija pokrenula je javne konzultacije o poboljšanju prekograničnog pristupa elektroničkim dokazima.
Povjerenica za pravo, potrošače i rodnu jednakost Vera Jourova prezentirala je nedavno tri zakonske opcije kojima bi se poboljšao pristup e-dokazima. Na temelju rasprave između ministara pravosuđa i informacija iz javnosti, Komisija će predložiti konačni zakonodavni prijedlog.
Naša je dužnost zaštititi Europljane i privesti kriminalce pravdi. Kriminal ne poznaje granice, ali kriminalne istrage često poznaju. To ćemo promijeniti. Online svijet ne može predstavljati sigurno mjesto za kriminalce, istaknula je povjerenica Jourova.
A da je takva suradnja i zakonodavni prijedlog nužan potvrđuju iz MUP-a.
Broj kaznenih djela iz domene kibernetičkog kriminaliteta raste, ali isto tako raste i broj slučajeva kod kojih je potrebno prikupiti i osigurati digitalne dokaze, što nikako nije neobično s obzirom na utjecaj interneta, kao i novih digitalnih tehnologija na sve sfere života, poručuju iz MUP-a.
