Bez obzira na to koliko puta vidimo neki prizor u prirodi, oni nas još uvijek mogu oduševiti.
Tako smo i mi prokopali malo po arhivama i otkrili neke od najljepših "blagdanskih" prizora sa Zemlje, ali i iz svemira. Jer, zašto se ograničiti samo na Zemlju, kad svemirska prostranstva "skrivaju" još neotkrivene prizore.
Svemirsko božićno drvce (Foto: X-ray: NASA/CXC/SAO; Optical: T.A. Rector (NRAO/AUI/NSF and NOIRLab/NSF/AURA) and B.A. Wolpa (NOIRLab/NSF/AURA); Infrared: NASA/NSF/IPAC/CalTech/Univ. of Massachusetts; Image Processing: NASA/CXC/SAO/L. Frattare & J.Major)
Započinjenom s božićnim drvcem sastavljenim od zvijezda i njihovog sjaja. Plava i bijela svjetla mlade su zvijezde koje emitiraju X-zrake koje je otkrio NASA-in opservatorij Chandra X-ray. Optički podaci s 0,9-metarskog teleskopa Nacionalne znanstvene zaklade WIYN na Kitt Peaku pokazuju plin u maglici u zelenoj boji, što odgovara "borovim iglicama" stabla, a infracrveni podaci iz Two Micron All Sky Survey pokazuju zvijezde u bijeloj boji. Ova je slika zakrenuta u smjeru kazaljke na satu za oko 160 stupnjeva od astronomovog standarda sjevera usmjerenog prema gore, tako da se čini kao da je vrh stabla prema vrhu slike.
Svemirske kuglice (Foto: ESA/Hubble, NASA, ESA, Yumi Choi (NSF-ov NOIRLab), Karoline Gilbert (STScI), Julianne Dalcanton (Centar za računalnu astrofiziku/Flatiron Inst., Washington))
Slijede ukrasi bez kojih ni jedno božićno drvce nije potpuno - božićne kuglice, koje ovaj put dolaze s drugog kraja svemira. Točnije, radi se o milijardu zvijezda u galaksiji UGC 8091 koje nalikuju svjetlucavoj snježnoj kugli na fotografiji koju je napravio svemirski teleskop Hubble.Patuljasta galaksija udaljena je otprilike 7 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje i nalazi se u zviježđu Djevice, a zbog svog "neurednog" izgleda smatra se "nepravilnom galaksijom". Umjesto eliptičnog ili spiralnog izgleda, zvijezde koje čine ovaj nebeski skup više nalikuju spletu svjetala nego galaksiji.
Kako bi nastala ova fotografija kombinirano je dvanaest filtara kamere. Crvene su mrlje vjerojatno međuzvjezdane molekule vodika koje svijetle jer su bile pobuđene svjetlom vrućih, energetskih zvijezda. Ostale iskre na ovoj slici mješavina su starijih zvijezda, dok se u pozadini pojavljuje niz dalekih, raznolikih galaksija, snimljenih Hubbleovim oštrim pogledom.
Ako se nešto veže uz Božić i blagdane, to su hladnoća i snijegom prekriveni krovovi kuća i crkava. Iako zbog sve toplijih zima u našim krajevima, takve prizore možemo gledati samo na televiziji ili fotografijama, ne znači da ih nema negdje drugdje. Fotograf Bastian Werner godinama se bavi fotografijom, ali kad je ugledao ovaj zimski prizor znao je ne smije propustiti priliku.
Trčao sam poput manijaka kroz duboki snijeg kada sam primijetio ledenu maglu na kraju našeg snimanja u St. Colomanu. Do kapelice je bilo dobrih 60-70 cm snijega. Već 10 godina više puta sam radio ture po maglovitim danima u minus stupnjeva, ali niti jednom nisam naišao na ledenu maglu. Sad kad sam napokon uspio, ledena magla bila je točno na jednom od najljepših mjesta za fotografiranje u Allgäuu. Spoj savršenog motiva i onda tako rijetkog fenomena jednostavno je vrlo rijedak! Toliko sam toga doživio ove godine, ali ovako nešto nisam očekivao!, opisao je svoje iskustvo na svom Instagram profilu na kojem je objavio ovu, zaista spektakularnu fotografiju.
Da se zaista radi o spektakularnoj fotografiji govori i činjenica da ju je NASA odabrala za svoju astronomsku fotografiju dana. Naime, kako su pojasnili, radi se zaista o jedinstvenom prizoru.
Prvo, mrlje na prikazanoj slici nisu pozadinske zvijezde, već lebdeći led i snijeg. Zatim su vidljive dvije istaknute ledene aureole : aureola od 22 stupnja i aureola od 46 stupnjeva . Također su vidljivi višestruki lukovi, uključujući, od vrha prema dolje, antisolarne (podsunčeve), cirkumzenitalne , Parryjeve , tangentne i parhelične (horizontalne). Konačno, krivulja u obliku balona koja povezuje gornji luk sa Suncem najrjeđa je od svih: to je helijakalni luk, stvoren refleksijom od bočnih strana ledenih kristala šesterokutnog oblika obješenih u horizontalnoj orijentaciji, pojasnili su iz NASA-e.
Geminidi iznad Kine (Foto: Hongyang Luo/APOD)
Tu je i spektakularan nebeski vatromet. No, za razliku od klasičnih vatrometa koji stvaraju puno buke i dima, ovaj vatromet rezultat je prolaska meteora Geminida u blizini Zemlje. Iako nisu tako poznati kao Perzeidi, nisu ništa manje spektakularni. Radi se o krhotinama veličine pijeska izbačenima iz neobičnog asteroida 3200 Phaethon koje slijede dobro definiranu orbitu oko našeg Sunca, a dio orbite koji se približava Zemlji superponiran je ispred zviježđa Blizanaca. Ova spektkularna fotografija snimljena je pred nekoliko dana u Kini, a snimio ju je fotograf Hongyang Luo.
Svemirski anđeo (Foto: NASA, ESA i tim Hubble Heritage (STScI/AURA))
Ne smijemo zaboraviti ni na svečanu čestitku za blagdane koja nije s ovog svijeta. Bipolarno područje formiranja zvijezda, nazvano Sharpless 2-106, izgleda poput uzdignutog, nebeskog snježnog anđela. Raširena "krila" maglice bilježe kontrastni otisak topline i kretanja na pozadini hladnijeg medija. Kako pojašnjavaju iz NASA-e, bipolarno područje formiranja zvijezda, nazvano Sharpless 2-106, izgleda poput uzdignutog, nebeskog snježnog anđela. Raširena "krila" maglice bilježe kontrastni otisak topline i kretanja na pozadini hladnijeg medija. Dvostruki režnjevi supervrućeg plina, koji svijetle plavo na ovoj slici, protežu se prema van od središnje zvijezde. Ovaj vrući plin stvara "krila" našeg anđela. Prsten prašine i plina koji kruži oko zvijezde djeluje poput pojasa, stežući maglicu koja se širi u oblik "pješčanog sata".
Svemirski blagdanski vijenac (Foto: NASA, ESA i Hubble Heritage Team)
I na kraju tu je i "blagdanski svemirski vijenac", spektakularna fotografija koju je snimio NASA-in Hubble teleskop koji nalikuje blagdanskom vijencu od svjetlucavih svjetala. Svijetla zvijezda južne hemisfere RS Puppis, u središtu slike, umotana je u paučinastu čahuru reflektirajuće prašine osvijetljenu svjetlucavom zvijezdom. Superzvijezda je deset puta masivnija od Sunca i 200 puta veća.
Hubble je snimio niz fotografija svjetlosnih bljeskova koji se mreškaju po maglici u fenomenu poznatom kao "svjetlosni eho". Iako svjetlost putuje svemirom dovoljno brzo da prijeđe prazninu između Zemlje i Mjeseca u malo više od jedne sekunde, maglica je toliko velika da se reflektirana svjetlost zapravo može fotografirati dok prolazi kroz maglicu.