Svemirski teleskop James Webb (JWST) snimio je novu, zapanjujuću sliku Saturna, zajedno s njgova tri njegova mjeseca - Dionom, Tetisom i Enceladusom. Prstenovi Saturna izgledaju svjetlije nego ikad prije, stvarajući pridodajući zpanjujućoj atmosferi na fotografiji.
To nije poznat pogled na Saturn ni na koji način. U atmosferi se ne vide pruge koje su karakteristične za Saturn na dubljim razinama, a to je zato što je ova valna duljina koju smo odabrali valna duljina gdje plin metan u Saturnovoj atmosferi apsorbira gotovo svu sunčevu svjetlost koja pada na nju, tako da izgleda stvarno, jako mračno, kaže Leigh Fletcher s britanskog Sveučilišta u Leicesteru.
Planet Saturn (Foto: NASA, ESA, CSA, STScI, Matt Tiscareno (SETI Institute), Matt Hedman (University of Idaho), Maryame El Moutamid (Cornell University), Mark Showalter (SETI Institute), Leigh Fletcher (University of Leicester), Heidi Hammel (AURA). Image processing: J. DePas)
Slika je snimljena pomoću promatranja bliskih infracrvenih zraka, a Fletcher se nada da će JWST-ovi infracrveni detektori otkriti male i slabe strukture u Saturnovoj atmosferi, prstenove i mjesece koje su propustile prethodne misije, poput svemirske letjelice Cassini.
To je kao jesenski ekvinocij koji bismo imali ovdje na Zemlji, pa je krajnje vrijeme da odemo i još jednom pogledamo Saturnov sustav, kaže Fletcher, misleći na trenutni nagib Saturnovog prstena i poravnanje polova, gdje oba pola primaju jednake količine sunčeve svjetlosti, kao dio 30-godišnje orbite planeta oko Sunca.
Neobičan izgled Saturna na slici pripisuje se aerosolima osjetljivim na infracrveno zračenje u njegovoj stratosferi. Ti aerosoli stvaraju mrljasti uzorak umjesto uobičajene vrpčaste strukture planeta. Svijetli bijeli prstenovi, s druge strane, rezultat su vrlo reflektirajućih ledenih zrnaca koja reflektiraju sunčevu svjetlost.
Snimljena slika Saturna služi i kao referentna točka za buduća promatranja.
Također će nam pomoći u proučavanju duge ekspozicije Saturna i njegove okoline, slično vrlo kratkom filmu, tako da se mogu identificirati manji pokretni objekti i strukture, poput njegovih manjih mjeseca, objašnjava Fletcher.
Izvor: New Scientist