Znanstvenici s MIT-ja žele napraviti lagan rover u obliku letećeg tanjura koji može lebdjeti iznad površine Mjeseca te drugih planetarnih površina na kojima nema zraka, poput površine asteroida.
Taj leteći tanjur napajao bi se električnim poljem koje se stvara izravnim izlaganjem Suncu i okolnoj plazmi. U odsutstvu atmosfere takvo bi izlaganje solarnoj energiji stvorilo naboj koji bi mogao podignuti prašinu više od metra iznad površine Mjeseca te bi se ta energija mogla i iskoristiti za letenje.
Spomenuti rover bio bi napravljen od materijala "mylara" (odnosno boPET (biaksialno-orijentiran polietilen tereftalat), poliesterskog sloja napravljenog od PET plastike), koji prirodno zadržava isti naboj i kad je izložen sunčevim zrakama. Sićušne ionske zrake iskoristile bi se istovremeno za punjenje letjelice električnom energijom te za povećanje njezinog površinskog naboja, koji bi poništavao gravitacijske sile.
S levitirajućim roverom, ne morate misliti na kotače ili pomične dijelove, pojašnjava inženjer svemirskih letjelica Paulo Lozano s MIT-a.
Površina asteroida mogla bi biti skroz neravna pa sve dok imate kontrolirani mehanizam koji vaš rover drži u lebdećoj poziciji, možete ići preko vrlo teškog i neistraženog terena, bez izbjegavanja fizičkih prepreka, dodaje Lozano.
Ionski potisnici su malene mlaznice koje se već koriste za pogon satelita u svemiru. Njihovo pravo gorivo zapravo je rastopljena sol, koja se u kontaktu s električnim nabojem, izbacuje kroz mlaznice u obliku zrake te se tako stvara potisak.
U slučaju ovog letećeg rovera, naboj bi se prenio na donju površinu rovera radi nadomještanja njegovog prirodnog naboja. Matematički modeli potvrdili su da bi ta ideja mogla funkcionirati te bi pružila dovoljno potiska za podizanje lebdećeg rovera s tla.
U laboratorijskim eksperimentima znanstvenici su uspjeli letjelicu veličine dlana i težine oko 60 grama podići u zrak i levitirati putem elektrostatične sile. Sila potrebna za levitiranje, naravno, ovisi i veličini planetarnog tijela na kojem bi se rover koristio.
Ovakav dizajn koristi vrlo malo energije za proizvodnju velike voltaže. Količina energije toliko je mala da bi se to moglo raditi gotovo besplatno, pojašnjava Lozano.
Ova trenutna studija samo je dokaz da je levitacija moguća, no da bi se rover diglo na respektabilnu visinu, potrebna su dodatna modleiranja tvrde znanstvenici.
Studija je objavljena u časopisu Journal of Spacecraft and Rockets.
Izvor: ScienceAlert