Znanstvenici koji istražuju podmorje često se nalaze pred problemom - kako istražiti samo dno oceana kad su uvjeti tamo opasni po život istraživača? Jedna je opcija spustiti se posebnim podmornicama, druga poslati bespilotne podmornice, a treća - poslati humanoidnog robota.
OceanOneK humanoidni je robot kojeg su razvili znanstvenici sa Sveučilišta Stanford, a koji osim što može zaroniti u velike dubine ima i “razvijen osjet dodira”. Iako je “visok” tek nešto više od metra te podsjeća na ronioca, ovaj robot može napraviti i izdržati puno više od čovjeka. Moguće je daljinski upravljati njegovim rukama i šakama, a zahvaljujući haptičkom sustavu povratnih informacija, operater sa sigurne udaljenosti može osjetiti pritisak i otpor vode te čak opipavati potopljene predmete. Kako bi sve što radi bilo što bolje zabilježeno, ugrađene su mu kamere koje omogućavaju stereoskopsku sliku.
Znanstvenici su posebnu pozornost posvetili izdržljivosti robota. Naime, kako bi zaronio u dubinu od 1000 metara, morao je moći izdržati tlak koji je više od 100 puta veći nego na površini mora. Stoga su tijelo robota napravili od posebne pjene koju čine staklene mikrosfere, kako bi osigurali da robot pluta u dubinama. Robotske ruke punjene su uljem i mehanizmom koji komprimira ulje kako bi tlak odgovarao trenutnom tlaku u okolišu u kojem se nalazi. Na taj su način znanstvenici zaštitili elektroniku koja se nalazi u rukama, ali i spriječili da se robotske ruke iskrive pod pritiskom u dubinama.
Na razvoju robotskih ruka radila su dva tima - jedan na Stanfordu, a drugi na Sveučilištu Pisa i talijanskom Institutu za tehnologiju.
Da sva ta tehnologija dobro funkcionira zajedno pokazuje i podatak kako je ovaj robot već odradio nekoliko ronilačkih istraživačkih misija na kojima je istraživao sve - od potopljenih podmornica do olupina ratnih zrakoplova.
Možete se približiti ovim nevjerojatnim strukturama i kad ih dodirnete dogodi se nešto zaista nevjerojatno - imate osjećaj da ih zaista dodirujete, istaknuo je u objavi za medije Oussama Khatib, direktor Laboratorija Stanford Robotics
Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, robot procjenjuje koliko je snage potrebno za interakciju s nekim predmetom, a da pri tome predmet ostane neoštećen. Upravo je to najvažnije prilikom istraživanja podmorja i prikupljanja potopljenih artefakata.
OceanOneK omogućio je istraživačima da istražuju dubine o kojima bi ronioci mogli samo sanjati, a dokazao je da može izdržati pritisak tlaka na dubini od gotovo 1000 metara ispod površine.
Robot je svoju premijeru imao još 2016. Godine prilikom istraživanja potopljenog broda kralja Luja XIV, a tim znanstvenika od tad radi na njegovom poboljšanju. Nedavno su tako, zahvaljujući robotu, ugradili kameru u olupinu parnog broda i izvadili artefakte s potopljenog rimskog broda.
Ovo je prvi put da je robot uspio otići na takvu dubinu i omogućiti operatoru koji se nalazi na površini da zaista osjeti okoliš u kojem se robot nalazi, rekao je Khatib. Bilo je to nevjerojatno putovanje.
U sklopu istraživački aktivnosti, zaronio je u more ispred Cannesa, gdje je istraživao olupinu ratnog zrakoplova Beechcraft Baron F-GDPV koja se nalazila na dubini od 67 metara, da bi nakon toga zaronio na dubinu od čak 852 metra i tamo ostavio plaketu na kojoj piše: Robotov prvi dodir morskog dna, cijeli novi svijet koji ljudi sad mogu istraživati.
Udaljavanje ljudi od opasnih i nedostupnih mjesta, a istovremeno spajanje njihovih vještina, iskustava i intuicija, temelj je za budućnost rada na daljinu. Robotski avatari tražit će i prikupljati materijale, graditi infrastrukturu i obavljati opasne operacije - od nepreglednih dubina ocana i rudnika, do vrhova planina ili čak dalekih prostranstava svemira, smatra Khatib.
Da bi robot mogao imati i druge primjene pokazuje interes koji je iskazala Europska svemirska agencija. Oni su kontaktirali znanstvenike sa Stanforda ne bi li OceanOneK-a mogli iskoristiti za vježbanje istraživanja na drugim planetima. Ideja je iskoristiti robota za simuliranje obavljanja različitih zadataka na planetima na kojima je gravitacija drugačija nego na Zemlji.
Izvor: Stanford