Novo znanstveno istraživanje sugerira da je prije otprilike 590 milijuna godina Zemljino magnetsko polje doživjelo značajno slabljenje, potencijalno izlažući planet povećanom kozmičkom zračenju. No, suprotno prethodnim vjerovanjima, to slabljenje možda nije značilo katastrofu za život na Zemlji, već je omogućilo povoljne uvjete za njegovo širenje.
Zemljino magnetsko polje bilo je u vrlo neobičnom stanju kada su se makroskopske životinje iz faune Ediacara diverzificirale i napredovale, primjećuje Wentao Huang, znanstvenik za Zemlju s američkog Sveučilišta u Rochester.
Studija iz 2019. otkrila je da je Zemljino magnetsko polje doseglo najnižu poznatu razinu prije otprilike 565 milijuna godina tijekom razdoblja Ediacarana, što se poklapa s pojavom višestaničnog života.
Oslabljeno magnetsko polje trajalo je najmanje 26 milijuna godina
Dok je konvencionalno mišljenje sugeriralo da bi oslabljeno magnetsko polje bilo štetno za život u nastajanju zbog smanjene zaštite od solarnih vjetrova, neki su znanstvenici, poput Carla Sagana, još 1965. godine predložili da atmosfera i oceani mogu pružiti dovoljnu zaštitu.
Huang i njegovi kolege proveli su istraživanje koje uključuje magmatsko kamenje iz Južne Afrike i Brazila staro milijardama godina, otkrivajući drastično smanjenje jakosti Zemljinog magnetskog polja tijekom vremena. To istraživanje je objavljeno u časopisu Communications Earth & Environment.
Oslabljeno magnetsko polje Zemlje o kojem je riječ, poznato kao ultraniski vremenski prosječni intenzitet polja (UL-TAFI), trajalo je najmanje 26 milijuna godina, podudarajući se s porastom atmosferskih i oceanskih razina kisika prije oko 575 do 565 milijuna godina.
Novi podaci koji potvrđuju i proširuju UL-TAFI, jačaju potencijalnu vezu s Ediakaijskom evolucijom makroskopskih životinja, objašnjavaju autori navedenog novog istraživanja.
Kako je došlo do veće razine kisika na Zemlji?
Modeliranje sugerira da je oslabljeno magnetsko polje moglo olakšati bijeg vodikovih iona iz Zemljine atmosfere u svemir, što je rezultiralo višim razinama kisika u okolišu, podržavajući tako diverzifikaciju života tijekom Ediakarijske ere, a ne tijekom poznatije kambrijske ere, koja obično privlači pozornost zbog svojih evolucijskih prekretnica.
Dok se Ediakarijska era često povezuje s primitivnim, mljackavim organizmima, nedavna istraživanja ukazuju na prisutnost sve složenijih ekosustava tijekom tog razdoblja, dovodeći u pitanje prethodne predodžbe.
Međutim, pojava složenijih oblika života zahtijevala je više razine kisika, što je u konačnici pokrenulo evolucijsku putanju tijekom Ediakarijskog razdoblja. Život je uhvatio svoj trenutak kada je Zemljino magnetsko polje izblijedjelo, čak iako je mnogima od tih stvorenja bilo suđeno da uđu u evolucijsku slijepu ulicu, ističu na kraju Huang i njegov tim.
Izvor: Science Alert