Otkako je 1987. godine potpisan, Montralski protokol doveo je do značajnog smanjenja kemikalija i zagađivača za koje se zna da oštećuju dragocjeni ozonski omotač Zemlje. No, čini se kako je jedna štetna tvar ipak prošla kroz njegove pukotine, potencijalno usporavajući popravak ozonskog omotača ili čak ugrožavajući njegovu budućnost.
Znanstvenici sa Sveučilišta Saskatchewan u Kanadi vodili su studiju koja je otkrila da ljudska aktivnost oslobađa značajno više organskog otapala bromoforma (CHBr3) nego što se prije pretpostavljalo.
Značajno povećanje
Bromoform proizvode fitoplanktoni i alge te on nikada nije razmatran za regulaciju protokolom. Isto tako, to je također nusprodukt sterilizacije vode klorom, proširujući raspon izvora nad kojima mi ljudi imamo određenu kontrolu. Zapravo, uzimanje u obzir antropogenih izvora kemikalije povećava njezinu globalnu razinu za čak gotovo trećinu u usporedbi s prethodnim procjenama.
U tom značajnom povećanju i leži problem, jer ono ima posljedice za ozonski omotač, koji i dalje treba što više zaštite. Kako se bromoform razgrađuje, oslobađa se bromid, a bromid može značajno utjecati na oštećenje ozona u nižoj Zemljinoj stratosferi.
Bromoform doprinosi oštećenju stratosferskog ozona, ali nije reguliran Montrealskim protokolom zbog kratkog vijeka trajanja i velikih prirodnih izvora. Ovdje pokazujemo da antropogeni izvori značajno doprinose količini CHBr3 transportiranoj u izvantropsku stratosferu sjeverne Zemljine hemisfere, pišu znanstvenici u novoj studiji objavljenoj u časopisu Geophysical Research Letters.
Gdje je najveća koncentracija bromoforma kojeg proizvodi čovjek?
Ti antropogeni izvori koncentrirani su uglavnom oko obala zbog industrije i proizvodnje energije. Prema znanstvenicima, ta bi koncentracija mogla povećati emisije bromoforma na sjevernoj hemisferi za čak 70,5 posto. Postojeći podaci o emisijama bromoforma iz brodskog balasta, elektrana i postrojenja za desalinizaciju, kombinirani su u spomenutoj novoj studiji i provučeni kroz niz simulacijskih modela kako bi se došlo do nove procjene njegovih razina.
Najveći udio antropogenih emisija potječe iz globalnih elektrana (10,3 posto – 25,9 posto ukupnih emisija CHBr3), dok desalinizacija (1,8 posto – 2,1 posto) i brodski balast (0,1 posto – 0,3 posto) daju samo male doprinose, objašnjavaju autori studije.
Modeli i stvarna opažanja se poklapaju
Kako bi dodatno provjerili svoje modele, znanstvenici su usporedili svoja otkrića s nedavnim mjerenjima izvršenim na terenu pomoću zrakoplova. Otkrili su da se stvarna opažanja i modeli uvelike slažu.
Antropogene emisije CHBr3 koncentrirane su u obalnim regijama ekstratropskih područja sjeverne Zemljine hemisfere, raspoređenih oko središta industrije i proizvodnje energije u Europi, Sjevernoj Americi, istočnoj Aziji i južnoj Aziji, pojašnjavaju autori studije.
Montrealski protokol treba ažuriranje?
S druge strane, znanstvenicima je teško procijeniti koliko se bromoforma oslobađa iz oceana kroz izvore poput morske trave i fitoplanktona. Znanstvenici isto tako nisu sigurni koji su točni mehanizmi njegove proizvodnje u prirodi i nemaju puno podataka s terena na temelju kojih bi mogli raditi. Ovi izvori još uvijek uzrokuju više emisija nego izvori povezani s ljudskom aktivnošću, no problem je što je taj ljudski doprinos značajniji nego što se prije mislilo, a trenutačno ne postoje propisi za provjeru emisija bromoforma, koji bi to stanje regulirali.
Na temelju rezultata ove studije, taj će sporazum možda trebati ažurirati.
Emisije CHBr3 pridonose stratosferskom halogenom punjenju i, stoga, oštećenju ozona. Dok trenutni popisi emisija u oceane pokazuju velike varijacije, svi popisi pretpostavljaju prirodnu oceansku proizvodnju kao glavni izvor CHBr3, poručuju autori studije.
Izvor: Science Alert