Ubojstvo se može ugovoriti za 45.000 dolara, a nestanak žrtve bez traga košta 60.000 dolara. Sakaćenje je 12.000, ali ako je cilj ''poružniti'' osobu, primjerice polijevanjem lica kiselinom, cijena se diže na 18.000 dolara. Cijena batina je 3000 dolara, a silovanja 8000.
Sve je navedeno u cjeniku ubojstava i ostalih uznemirujućih stvari koje je stručnjak za kibernetiku Pauly Dwyer prikupio na dark webu, piše The Irish Times.
Paul Dwyer stručnjak je za kibernetičku sigurnost, a posao mu je osigurati tvrtkama mjere zaštite od hakiranja i hakerskih napada.
Dwyer se, međutim, ne zadržava na najuznemirujućim sadržajima, već najčešće analizira baze lijekova i stranice koje prodaju krivotvoreni novac, adrese elektroničke pošte, brojeve kreditnih kartica i bonove za trgovačke lance.
Dizajn stranica koje prodaju drogu nezgrapan je i sporo se učitava. To je zbog toga što preusmjeravanje web-prometa tako da se sakrije tko je tko oduzima neko vrijeme. Neke od stranica imaju čak i recenzije pojedinih dilera i preprodavača droge. Staro i suho, ništa slično slikama, stoji u jednoj recenziji trgovca kojemu je dodijeljena samo jedna zvjezdica. Ispod toga stoji i ocjena od pet zvjezdica od zadovoljnog kupca koji je impresioniran kvalitetom, tajnosti i brzinom dostave.
Sve se plaća u kriptovaluti
Sve droge plaćaju se kriptovalutom bitcoin. Virutalni je novac posve legalan i lako se kupuje na ''običnom'' internetu i koristi se sistem kojim se osigurava da se transakcije ne mogu povezati s kupcima. Šaka gumenih bombona s kanabisom stoji 0.003097 bitocina, ili 18 eura, dok pola grama kokaina košta 0,10026 bitcoina, odnosno 55 eura.
Paul Dwyer kaže da je istraživanje dark weba vrlo zanimljivo i zabavno, no upozorava da ljudi na dark webu vrlo brzo mogu izgubiti doticaj s realnošću jer je na tom području sve toliko stvarno.
Mogao bih vam pokazati stvari od kojih će vam pozliti, ali kada biste ih vidjeli drugi, treći ili četvrti put, već biste se naviknuli. To se događa mnogim ljudima, kaže Dwyer.
On smatra da dark web odvratne stvari čini normalnima, a svjedočio je potpunom nedostatku empatije prema svemu što se događa u online prostoru.
Postavlja se pitanje kako je uopće nastao dark web. To možemo zahvaliti američkoj mornarici koja izdaje kibernetičke zapovijedi i ima tisuće analitičara koji špijuniraju ljude online. No kriminalci su im lako ulazili u trag, pa je mornarica razvila tzv. Onion router (Tor), koji anoninimizira odakle dolaze podaci.
Tor služi mnogim korisnim ciljevima i ljudima koji iz legitimnih razloga žele ostati anonimni, primjerice novinarima koji istražuju osjetljive i mračne teme, omogućuje razmjenu informacija bez straha od odmazde. No i kriminalci ga mogu koristiti, a pedofili su trljali ruke s vesljem kada je otkriveno da bi se mogli zaštiti pomoću Tora, kaže Dwyer.
Policiji nedostaje sredstava?
I dok razmjena fotografija zlostavljanja djece te preprodaja droga privlače najviše pozornosti, i vlasti i javnosti, Dwyer ističe da se mnogo više prodaju ''svakodnevne'' stvari. Tako su prošle godine u Velikoj Britaniji na dark webu najprodavaniji bili bonovi za popuste u trgovačkom centru. Velika je potražnja bila i za Netflixovim kodovima, lozinkama za neke stranice i krivotvorenim novcem.
To je ekonomija vrijedna trilijune dolara, a ako ste uložili u zločin, zašto biste riskirali glavu u stvarnom svijetu, kada to možete učiniti iz sigurnosti svoje spavaće sobe, smatra Paul Dwyer.
Dwyer tvrdi da policiji, kada je u pitanju dark web, nedostaje sredstava i izvora. No to ne znači da su potpuno bezuspješni.
Kibernetički kriminal (Foto: Getty Images) (Foto: Getty Images)
Prije nešto više od pet godina tim saveznih agenata u knjižnici u San Franciscu uhitio je 29-godišnjaka koji se nije činio previše sumnjiv, no čitavo je jutro proveo gledajući u laptop. Radilo se o Rossu Williamu Ulbricthu, kojeg je online svijet poznavao kao Dread Pirate Roberta, čovjeka iza dark web tržišta pod nazivom ''The silk road''.
Njegova je ''trgovina'' tijekom dvije i pol godine zabilježila više od milijun kupovina droge i donijela mu zaradu od 80 milijuna dolara u bitcoinima. Ulbricht je 2015. godine osuđen na zatvorsku kaznu. Njegov administrator, 30-godišnji Irac Gary Davis, priznao je krivnju zbog povezanosti s trgovinom ''The silk road'' i mogao bi biti kažnjen s 10 godina u zatvoru.
Dnevni prihod od milijun dolara
Također, prije nešto više od godinu dana 26-godišnji Kanađanin Alexandre Cazes oduzeo si je život u zatvorskoj ćeliji na Tajlandu samo nekoliko sati nakon što je uhićen zbog veze s Alphabayjem, trgovinom na dark webu. Alphabay je na svom vrhuncu bilo dvostruko veće tržište od The silk roada, a svakodnevno je imalo prihod od milijun dolara.
Na dan Cazesove smrti Alphabay je nestao, no ubrzo je zamijenjen. Eric Eoin Marques uhićen je u Dublinu 2015. godine, a FBI je na sudu iznio da se radi o ''najvećem distributeru dječje pornografije na planetu''. Optužen je za vođenje Freedom Hostinga, pružatelja ''skrivenih usluga'' koji je, prema nekim procjenama, stvarao gotovo polovicu sadržaja na Tor mreži. Marques je trenutno u pritvoru u Irskoj i bori se za izručenje u SAD.
Osim droge, Dwyer s mukom govori o drugim neugodnim materijalima na dark webu. Lice mu se izobliči kada govori o stranicama usmjerenima na tinejdžerice, a koje zagovaraju anoreksiju i izgladnjivanje do smrti. Potiču ih da jedu što manje, a kada padnu na 500 kalorija dnevno, preusmjerene su na stranice o samoubojstvima, kaže Dwyer.
Na pitanje zašto bi netko takve stvari objavljivao na internetu, Dwyer nema konkretan odgovor.
Ne znam što tjera ljude da to čine. To je čisto zlo. Zašto netko želi skuhati živo štene i snimati to? Zašto itko to želi gledati? Neugodna je istina da vani postoji puno zla. Tim Berners Lee, izumitelj interneta, izjavio je da internet povezuje čovječanstvo, ali ovdje su izložene sve njegove najmračnije strane'', priča Paul Dwyer.
Sve što ne želite da dospije u ljudske ruke možete pronaći na dark webu, kaže Dwyer. Ponovno ističe važnost prijavljivanja kibernetičkog kriminala, a na pitanje koliko ono prevladava, kaže da je to nemoguće znati jer toliko je zločina neprijavljeno.
Ponekad ljudi misle da nema smisla, ponekad se boje, ali moramo znati za te zločine. Želimo znati. Ako se zločini ne prijavljuju, ne možemo ih istražiti i ne možemo upozoriti druge ljude, objašnjava.