Dok cjepivo protiv novog koronavirusa ne bude prihvaćeno i široko dostupno, obuzdavanje globalne pandemije bolesti COVID-19 i dalje će se uvelike oslanjati na to koliko brzo možemo otkriti zaražene osobe i staviti ih u izolaciju.
Međutim, trenutne dijagnostičke tehnike variraju u pouzdanosti i relevantnosti pa je nužno znati kad je i u kojim okolnostima pojedini test najbolji, kako bi se izbjegli krivi rezultati testiranja.
Tim znanstvenika iz više turskih sveučilišta proveo je ocjenu dostupnih dijagnostičkih tehnika te odredio ključne korake potrebne za bolje testiranje. Svoju studiju objavili su u znanstvenom časopisu APL Bioengineering.
Brza dijagnoza i brza izolacija su ključni faktori za sprječavanje pandemije, ističe Oguzhan Gunduz, autor studije.
Laboratorijski testovi ciljaju gene virusa, a riječ je o već dobro poznatim PCR testovima koji se koriste kao standard u pandemiji COVID-19. Ipak, oni nisu 100 posto točni i mogu očitati i lažno negativne rezultate, kažu podaci Američkog ureda za hranu i lijekove (FDA).
Ti testovi ovise o prisutnosti antitijela, koja se možda još nisu razvila u ranoj fazi infekcije. Obzirom da se različita antitijela pojavljuju u različitima fazama bolesti COVID-19, moraju se odabrati dijagnostički testovi koji ciljaju odgovarajuću reakciju imuniteta i obzirom na vrijeme proteklo od pojave prvih simptoma infekcije.
Još uvijek ne postoji jedinstven test za sve faze bolesti. Ipak, mislim da je moguće otkriti napad u bilo kojoj fazi bolesti s nano baziranom tehnologijom senzora, kaže Gunguz.
Turski znanstvenici posebno naglašavaju potrebu testiranja i gotovo instantnog dobivanja rezultata testa. Takva bi testiranja pomogla otkriti virus odmah i bez potrebe za laboratorijskom opremom ili specijaliziranim osobljem te eliminirati vrijeme potrebno za dobivanje rezultata.
Vrlo osjetljiv test koji može izmjeriti postojeći sićušan broj čestica, ili bilo koji parametar vezan za čestice, težnu, strukturu, promjenu, promjer, mogao bi omogućiti brzo i ranu prognozu, kaže Gunduz.
Upitan za potencijalno manje neugodnu metodu testiranja, naglasio je da to ovisi o metodi uzimanja uzoraka i njezinoj osjetljivosti. Uzimanje uzorka krvi iz prsta ili uzimanje uzorka iz sline postoje, ali nisu bez svojih loših strana, dodaje Gunduz.
Izvor: News Medical