Novo istraživanje Sveučilišta East Anglia (UEA) pokazalo je da korisnici interneta otkrivaju više osobnih informacija kada im ista pitanja postavite drugi put. Studija otkriva kako jednostavno ponavljanje može ljude natjerati na pretjerano otkrivanje i potencijalno izlaganje opasnosti od krađe identiteta i kibernetičkog kriminala. Autori studije pak kažu da bi razumijevanje zašto ljudi otkrivaju osobne podatke moglo pomoći u informiranju mjera za rješavanje tog problema.
Zašto ljudi dijele velike količine osobnih podataka?
Stalno se od nas traži da damo svoje osobne podatke, bilo da se traži da se pretplatimo na novine, isključimo blokator oglasa ili ispunimo ankete za korisnike. Možda ste primili e-poruku u kojoj se traži malo povećanje vaše mjesečne dobrotvorne donacije, ili ako se prijavite na društvene medije, može od vas tražiti malo više podataka o profilu kao što je dodavanje vaše škole ili radnog mjesta. To može dovesti do manjih neugodnosti kao što su neželjena e-pošta ili do ozbiljnijih mogućih posljedica, kao što je krađa identiteta, naglašava dr. Piers Fleming iz Škole za psihologiju UEA i voditelj istraživanja koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Journal of Cybersecurity.
Htjeli smo saznati više o tome zašto ljudi dijele velike količine osobnih podataka, osobito preko društvenih mreža, bez zaštite tih informacija od neželjenih primatelja. Oglašivači, trgovci i gurui društvenih medija vjeruju da će opetovani zahtjevi dovesti do veće usklađenosti. Stoga smo htjeli saznati kako ti ponovljeni zahtjevi mijenjaju naše ponašanje i mogu li nas navesti da činimo stvari, poput dijeljenja osobnih podataka, koje inače ne bismo učinili, pojašnjava Fleming.
Dva istraživanja - isti rezultat
U prvom istraživanju je sudjelovalo 27 sudionika od kojih se tražilo niz osobnih podataka na internetu, uključujući njihovu visinu, težinu i telefonski broj, kao i njihova mišljenja o temama poput imigracije, pobačaja i politike. Sudionici su nakon toga rangirali pitanja od najmanje nametljivih do najnametljivijih te su upitani koliko bi svojih osobnih podataka 'prodali' da budu dostupni na namjenski napravljenoj web stranici dva tjedna. Nakon toga su ponovno upitani koliko bi informacija prodali, da se pojavljuju još dva tjedna, za priliku da zarade još više novca.
U drugoj većoj online studiji Flemingovog tima, 132 sudionika je upitano koliko bi informacija prodali u dvije vremenske točke, a postavljeno im je i niz pitanja o osobnosti.
Naša prva studija pokazala je da je traženje pravih osobnih podataka dovelo do povećanog otkrivanja informacija kada se ponovno zatraži. Naša druga studija replicirala je ovaj učinak i nije otkrila nikakvu promjenu u zabrinutosti ljudi vezanoj uz njihovu privatnost, odnosno da ljudi mijenjaju svoje ponašanje, ali ne i svoje stajalište. Ovo pokazuje da jednostavno ponavljanje može natjerati ljude da se previše razotkriju, u usporedbi s njihovom postojećom i nepromijenjenom zabrinutošću, kaže Fleming.
Efekt "noge u vrata"
Fleming pojašnjava kako takav obrazac traženja sve veće količine korisničkih informacija tijekom vremena oponaša klasičnu tehniku usklađenosti poznatu kao efekt 'noge u vrata'.
Ovo je taktika usklađenosti koja ima za cilj natjerati osobu da pristane na veliki zahtjev tako što će prvo pristati na skroman zahtjev. To je uobičajeno u ponašanju potrošača i dobrotvornim davanjima. Ova je studija važna jer, ako bolje razumijemo zašto ljudi dijele osobne podatke, možemo potaknuti veće dijeljenje kada je obostrano korisno, ali zaštititi od prekomjernog dijeljenja kada bi moglo dovesti do štete, ističe Fleming.
Poticanje prihvatljive razine otkrivanja osobnih podataka
Autori studije predlažu načine na koje tvrtke i potrošači mogu potaknuti prihvatljivu razinu otkrivanja, koja bi odgovarala osobnim uvjerenjima na obostranu korist.
Na primjer, predlažemo da praktične mjere, kao što je upozoravanje ljudi da zaštite svoju privatnost u slučaju ponovljenih zahtjeva, trebaju biti učinkovite u smanjenju ovog učinka, rekao je na kraju je dr. Fleming.
Izvor: EurekAlert