Krizna situacija u IT-u: Kako prepoznati i zaštititi se od lažnih vijesti o tehnologiji?

Internet nam je omogućio da u svakom trenutku budemo povezani s cijelim svijetom, ali isto je tako omogućio da se u sekundi lažne ili netočne informacije prošire i postanu “činjenice”. Pa kako prepoznati što je točno, a što ne i kako se zaštititi od lažnih vijesti?

Martina Čizmić | 07.04.2025. / 14:38

Lažne vijesti, ilustracija (Foto: Getty Images)

U današnjem digitalnom dobu, dezinformacije o tehnologiji šire se brže nego ikad prije, stvarajući ozbiljne izazove, kako za one koji rade u toj industriji, tako i za one koji pišu i čitaju o njoj.

Prema studiji koju je 2017. provela konzultantska kuća Gartner, bilo je procijenjeno da će korisnici do kraja 2022. godine konzumirati više lažnih nego pravih vijesti. A to je bilo prije pandemije koronavirusa i razvoja umjetne inteligencije. Danas je stanje, htjeli mi to priznati ili ne, još gore.

No, što su zapravo dezinformacije, lažne vijesti, fake news i kako se sve već nazivaju?

Jednostavno rečeno, to su informacije, vijesti ili tvrdnje koje su namjerno proizvedene ili prepravljene s ciljem širenja dezinformacija, manipuliranja mišljenjem ljudi, stvaranja panike ili postizanja određenih političkih, financijskih ili društvenih ciljeva. Takve vijesti često izgledaju kao legitimne (često) novinarske priče, ali sadržavaju namjerne netočnosti, laži ili manipulacije. Mogu se širiti različitim kanalima, a posljednjih godina najčešće se šire digitalnim putem - kroz društvene mreže, web stranice, blogove, a onda i posljedično kroz tradicionalne medije.

U digitalno doba postale su problematične jer se brzo šire i često izazivaju velike i ozbiljne posljedice, kao što su narušavanje javnog povjerenja, stvaranje panike ili utjecaj na političke odluke. Razlikovanje između stvarnih i lažnih vijesti postalo je ključno za očuvanje informiranosti i sigurnosti društva.

Fake news u tehnologiji

U IT industriji, pojam "fake news" odnosi se na lažne ili obmanjujuće informacije koje su namjerno plasirane kako bi manipulirale javnim mišljenjem, izazvale paniku ili ostvarile financijsku ili političku korist. Najčešće se pojavljuju lažne sigurnosne prijetnje, poput lažnih upozorenja o virusima ili hakerskim napadima, dezinformacije o tehnologijama, primjerice tvrdnje da 5G mreže uzrokuju bolesti, te manipulativne vijesti o tehnološkim kompanijama, koje mogu utjecati na njihov ugled i poslovanje, pojašnjava za Zimo, Zlatan Morić, voditelj katedre za kibernetičku sigurnost na Sveučilištu Algebra Bernays.

U ICT sektoru dezinformacije mogu biti posebno opasne jer mogu narušiti povjerenje u tehnologiju, izazvati financijske gubitke i ugroziti sigurnost sustava. Netočne informacije o ranjivostima softvera ili uređaja mogu uzrokovati pretjerano trošenje resursa na nepotrebne nadogradnje, dok istovremeno neodgovarajuće reakcije mogu otvoriti vrata za stvarne sigurnosne prijetnje.

Jedan od primjera je tvrdnja da Apple namjerno usporava stare iPhone uređaje kako bi prisilio korisnike na kupnju novih modela. Iako se kasnije pokazalo da je Apple implementirao funkciju za upravljanje baterijom radi poboljšanja performansi, inicijalna percepcija bila je da se radi o namjernoj sabotaži, što je dovelo do brojnih tužbi i narušenog povjerenja korisnika. Također, tijekom pandemije COVID-19 proširile su se glasine da 5G mreže mogu izazvati zdravstvene probleme, što je rezultiralo uništavanjem telekomunikacijske infrastrukture u nekim zemljama, ističe Morić te dodaje: Nove tehnologije, poput umjetne inteligencije i blockchaina, često su predmet dezinformacija jer su kompleksne i široj javnosti teže razumljive. To otvara prostor za senzacionalističke tvrdnje, bilo da se radi o preuveličavanju njihovih mogućnosti ili o širenju straha zbog potencijalnih rizika. Lažne tvrdnje da AI može potpuno zamijeniti ljudski rad ili da su blockchain sustavi nepovredivi od hakera primjeri su kako se javnost može navesti na pogrešne zaključke.

Nedostatak kritičkog razmišljanja

Lažne vijesti često postaju viralne zahvaljujući društvenim mrežama i nedostatku kritičkog razmišljanja među korisnicima. Čak i kad se takve vijesti pokušaju “pobiti” znanstveno potvrđenim informacijama i tvrdnjama stručnjaka, svako se toliko ponovno pojavljuju dijeljene u različitim grupama na društvenim mrežama, aplikacijama za dopisivanje pa čak i na blogovima ili u obliku videovijesti.

Društvene mreže značajno doprinose širenju dezinformacija zbog algoritama koji favoriziraju senzacionalne vijesti jer takav sadržaj potiče angažman korisnika. Lažni profili i botovi često automatizirano šire lažne informacije, čime se stvara privid vjerodostojnosti. Osim toga, korisnici često ostaju unutar takozvanih "filter mjehurića", gdje su izloženi samo informacijama koje potvrđuju njihove postojeće stavove, što otežava kritičko razmišljanje i provjeru izvora, naglašava Morić.

Voditelj studija Zlatan Morić (Foto: Algebra)

Dio odgovornosti snose i same društvene mreže, odnosno agregatori koji prikupljaju i prikazuju vijesti ovisno o “interesu korisnika”. U prijevodu, ako korisnik jednom klikne na neku lažnu vijest o, primjerice štetnosti 5G mobilnih mreža, sustav će to prepoznati kao temu koja ga zanima i nuditi mu sve više takvog sadržaja. Ulaskom u takvu “sadržajnu spiralu”, korisnik zapravo nema pristup drugim sadržajima koji bi takve lažne vijesti mogli opovrgnuti.

No, koji se put dezinformacije koriste i kao prvi korak u zlonamjernim napadima, koji može dovesti do puno veće štete.

Dezinformacije se često koriste u social engineering napadima kako bi se prevarili pojedinci i organizacije. Na primjer, lažne vijesti o velikim hakerskim napadima mogu poslužiti kao mamac za phishing kampanje, gdje napadači iskorištavaju strah kako bi naveli korisnike da otkriju svoje osjetljive podatke ili instaliraju maliciozni program misleći da tako štite svoju infrastrukturu od napada. Edukacija zaposlenika i uvođenje sigurnosnih protokola koji smanjuju ljudsku pogrešku ključni su alati u obrani od takvih napada, upozorava Morić.

Tehnologijom protiv dezinformacija u tehnologiji

Prema Gartneru, do 2028. 50 posto tvrtki implementirat će rješenja protiv dezinformacija koja će uključivati provjeru autentičnosti i praćenje lažnog sadržaja.

Napredne tehnologije, poput umjetne inteligencije i strojnog učenja, sve se više koriste za detekciju lažnih vijesti. Algoritmi analiziraju obrasce u širenju informacija, provjeravaju izvore i prepoznaju manipulativne tehnike. Na primjer, AI može prepoznati deepfake videozapise koji su generirani kako bi lažno prikazali poznate osobe kako izgovaraju nešto što nikada nisu rekli. Unatoč tome, tehnologija još uvijek nije savršena i zahtjeva nadzor stručnjaka kako bi se smanjio rizik od pogrešnog označavanja legitimnih vijesti kao lažnih, ističe Morić.

Neki od tih alata javno su dostupni svima i mogu se koristiti za provjeru informacija koje su pomalo sumnjive.

Primjerice Explainable AI (XAI) koristi umjetnu inteligenciju za analizu sadržaja i identifikaciju lažnih vijesti ili različiti automatizirani sustavi za moderiranje koji se sastoje od algoritama za smanjenje vidljivosti dezinformacija (npr. downranking) i pomažu smanjiti njihovu dostupnost na platformama društvenim mrežama.

Uz tehnološke alate, jedan od ključnih alata je i fact checking, odnosno provjera informacija koju obavljaju za to posebno obučeni pojedinci.

No i on ima svoja ograničenja, naglašava Morić. Iako postoje organizacije specijalizirane za provjeru točnosti informacija, pitanje je tko provjerava njihove zaključke i koliko su one zaista objektivne. Osim toga, brzina širenja lažnih vijesti često nadmašuje mogućnosti provjeritelja činjenica, zbog čega mnoge netočne informacije ostaju dostupne i nakon što su demantirane.

Pa ipak, korištenjem specijaliziranih platformi za tehničku evaluaciju i proaktivnu edukaciju korisnika, moguće je filtrirati lažne informacije i spriječiti njihove negativne učinke.

Tehnološke kompanije često reagiraju na dezinformacije objavom službenih demantija i transparentnim komunikacijskim strategijama. Neke tvrtke surađuju s nezavisnim organizacijama za provjeru činjenica (poput, donedavno, Mete odnosno Facebooka, op.a.), dok druge ulažu u razvoj vlastitih alata za prepoznavanje manipulativnih kampanja. Također, mnoge kompanije koriste društvene mreže kako bi u realnom vremenu razotkrile netočne tvrdnje prije nego što postanu široko prihvaćene, ističe Morić.

Postoje i brojni alati koji omogućuju temeljitu provjeru tvrdnji u vezi sa sigurnošću, performansama i pouzdanošću tehnologije, koji pomažu donijeti informirane odluke. U Hrvatskoj, primjerice, moguće je prijaviti sumnjivi članak HUDI-jevu timu za fact checking, koji će ga potom pregledati i objaviti ocjenu njegove istinitosti, ali i pojasniti radi li se o lažnoj vijesti, dezinformaciji ili nečem trećem.

Tu je i platforma Točnotako, koja okuplja znanstveno-obrazovne ustanove i udruge civilnog društva čiji fact checkeri provjeravaju točnost i istinitost informacija koje se pojavljuju u medijima, na društvenim mrežama, ali i općenito na internetu.

Ali uz sve te alate, ključno je i njegovanje kritičkog razmišljanja.

Jedan od najučinkovitijih načina borbe protiv lažnih vijesti je podizanje svijesti javnosti o važnosti provjere izvora. To se može postići kroz obrazovne programe koji uključuju medijsku i digitalnu pismenost, kao i kroz javne kampanje koje potiču kritičko razmišljanje. Osim toga, suradnja s novinarima i stručnjacima za kibernetičku sigurnost može pomoći u širenju točnih i provjerenih informacija, naglašava Morić.

Potrebna je suradnja

No, samo alati i samo fact checking nisu dovoljni da bi se zaustavilo širenje dezinformacija i fake newsa. Toga su svjesni svi - i mediji i IT industrija, ali i svi ostali koji svakodnevno konzumiraju informacije.

IT industrija bi trebala surađivati s državom, novinarima i drugim organizacijama kako bi se smanjila šteta uzrokovana lažnim vijestima. Ova suradnja može uključivati razvoj tehnologija za otkrivanje dezinformacija, edukaciju novinara o IT temama te stvaranje zajedničkih baza podataka o lažnim vijestima i njihovim izvorima. Ključno je postići ravnotežu između borbe protiv dezinformacija i zaštite slobode izražavanja, kako bi se osigurao otvoren i siguran digitalni prostor za sve korisnike, poziva na kraju Morić.

U konačnici, borba protiv dezinformacija nije samo tehničko ili tehnološko pitanje – to je ključni korak prema očuvanju povjerenja u digitalno društvo u kojem svi, htjeli to priznati ili ne, sve više obitavamo.

Vezane vijesti

Još vijesti