Neke zvijezde jednostavno nestaju s noćnog neba, a sada napokon možda imamo i odgovor zašto

Neke masivne zvijezde tiho nestaju u obliku crnih rupa, ali bez supernove, pokazalo je istraživanje neobičnog binarnog sustavau Velikom Magellanovom oblaku.

Branimir Vorša | 24.05.2024. / 14:50

Umjetnički prikaz sustava VFTS 243
Umjetnički prikaz sustava VFTS 243 (Foto: ESO/L. Calçada)

Kada masivne zvijezde dođu do kraja svog života, obično se ugase u eksploziji poznatoj kao supernova. Međutim, nedavna promatranja otkrila su da neke masivne zvijezde jednostavno nestaju bez traga, zbunjujući znanstvenike.

Međunarodni tim, predvođen astrofizičarom Alejandrom Vigna-Gómezom s Instituta Niels Bohr i Instituta za astrofiziku Max Planck, nudi uvjerljivo objašnjenje za taj fenomen. Navedeni tim predlaže da bi neke masivne zvijezde mogle završiti svoj život tiho, urušavajući se izravno u crne rupe bez očekivane supernove. Naime, zvijezde koje su se jasno vidjele u starijim astronomskim pregledima, neobjašnjivo su odsutne u novijim.

Njihovo istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Physical Review Letters, fokusirano je na binarni sustav nazvan VFTS 243 u Velikom Magellanovom oblaku. Taj se sustav sastoji od crne rupe i prateće zvijezde, ali ne pokazuje znakove eksplozije supernove, što je u suprotnosti s postojećim modelima koji predviđaju da bi supernova trebala pratiti stvaranje crne rupe.

"Kad bi netko stajao i gledao u vidljivu zvijezdu koja prolazi kroz potpuni kolaps, to bi moglo, baš u pravo vrijeme, biti kao da gledamo zvijezdu kako se iznenada gasi i nestaje s neba", objašnjava Vigna-Gómez. Potpuni kolaps takvih zvijezda je toliko temeljit da "ne dolazi do eksplozije, ništa ne bježi i ne bi se vidjela nikakva sjajna supernova na noćnom nebu", dodaje Vigna-Gómez.

Zvijezde koje su uočene u novije vrijeme kako nestaju mogle bi se povezati s ovim fenomenom, pružajući potencijalno objašnjenje kroz analizu VFTS 243. Kada zvijezda čija je masa više od osam puta veća od Sunca, postane supernova, njezini vanjski slojevi se izbacuju, tvoreći masivni oblak prašine i plina. Jezgra kolabira u neutronsku zvijezdu ili crnu rupu, ponekad dobivajući "natalni udarac" od eksplozije, šaljući je jureći kroz svemir, a neki od tih udaraca mogu biti snažni da jezgru zvijezde lansiraju preko čitave galaksije. Međutim, čini se da to nije slučaj s binarnim sustavom VFTS 243.

Taj sustav uključuje zvijezdu staru 7,4 milijuna godina koja je oko 25 puta veća od Sunčeve mase i crnu rupu otprilike 10 puta veću od Sunčeve mase. Proučavajući orbitalno kretanje zvijezde pratilice, znanstvenici su zaključili o prisutnosti crne rupe, uočivši gotovo kružni oblik orbite. To sugerira da crna rupa nije dobila spomenuti značajan udarac od supernove.

Naši rezultati naglašavaju VFTS 243 kao najbolji vidljiv slučaj do sada za teoriju zvjezdanih crnih rupa nastalih potpunim kolapsom, gdje eksplozija supernove ne uspijeva i za koju su naši modeli pokazali da je moguća, pojašnjava astrofizičarka Irene Tamborra s Instituta Niels Bohr. Slučaj tog binarnog sustava služi kao ključno mjerilo za buduća istraživanja evolucije i kolapsa zvijezda.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti