Santa leda A68 čudovišnih proporcija otpuštala je na vrhuncu svojeg topljenja više od 1,5 milijardi tona slatke vode u ocean svakog dana. Stavljeno u kontekst, to je oko 150 puta veća količina vode od one koju dnevno koriste, primjerice, svi građani Ujedinjenog Kraljevstva.
A68 je kratko vrijeme bila najveća santa leda na svijetu. Pokrivala je područje od gotovo 6000 kvadratnih kilometara kad se odlomila od Antarktika 2017. godine, no početkom 2021. godine je nestala, odnosno u potpunosti se otopila.
Znanstvenici su trenutačno zauzeti pokušavajući procijeniti utjecaj koji je A68 ostavila na okoliš. Tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta Leeds pregledao je sve satelitske podatke kako bi izračunao promjenjive dimenzije gigantske sante leda dok se kretala sjeverno od Antarktika, kroz Južni ocean prema južnom Atlantiku.
Uspjeli su otkriti različite razine taljenja te ogromne sante leda tijekom tri i pol godine njezina postojanja.
Jedno od ključnih razdoblja, očito, bilo je pred sam kraj jer se A68 približavala toplijim krajevima britanskog prekomorskog teritorija Južne Georgije. Neko vrijeme postojao je strah da bi se divovski blok mogao uzemljiti u okolne plićake te blokirati rute za ishranu milijunima pingvina, tuljana i kitova.
Ali to se nikada nije dogodilo jer, kao što znanstvenici sad mogu pokazati, A68 je izgubila dovoljnu dubinu kobilice da ostane na površini.
Čini se da je nakratko dotaknula epikontinentalni pojas. Tad se okrenula i vidjeli smo da se mali komadić odlomio. Ali to nije bilo dovoljno da prizemlji A68, rekla je dr. Anne Braakmann-Folgmann sa Sveučilišta Leeds za BBC News.
Do te faze santina kobilica je u prosjeku iznosila 141 metar dubine, a karte dubine u tom području pokazivale su 150 metara. Na kraju je to bilo vrlo malo, pojasnio je koautor studije, profesor Andrew Shepherd.
Do travnja 2021. A68 se razbila na bezbroj malih fragmenata koje znanstvenici više nisu mogli pratiti. No, njezini utjecaji na ekosustav bit će mnogo dugotrajniji.
Danas se priznaje da divovske sante leda imaju značajan utjecaj na okoliš, kamo god da zalutaju. Njihov unos slatke vode izmjenjuje lokalne struje. Svo željezo, drugi minerali, pa čak i organska tvar pokupljena tijekom njihova životnog vijeka i potom ispuštena u ocean potiče biološku proizvodnju.
British Antarctic Survey uspio je postaviti robotske jedrilice u blizini A68 kako bi je pratili prije nego što je ledena masa potpuno nestala. Podaci dobiveni iz njihovih i drugih instrumenata, iako još nisu u potpunosti analizirani, otkrivaju neke zanimljive značajke, rekao je biološki oceanograf profesor Geraint Tarling.
Mislimo da postoji vrlo jak signal u promjeni flore fitoplanktona oko A68, kao i u stvarnom taloženju materijala u dublje dijelove oceana. Senzor čestica na jedrilici hvatao je neke vrlo jake signale taloženja koji dolaze iz te sante, dodao je Tarling.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Remote Sensing of Environment.
Izvor: BBC News