Naše oči, takozvani prozori duše, mogu otkriti mnogo o nama, uključujući potencijalne rane znakove gubitka sluha. No još intrigantnije, nova istraživanja iz Švedske i Nizozemske pokazuju da naše zjenice fluktuiraju sa svakim udahom.
Već više od jednog stoljeća znamo da zjenice ne reagiraju samo na svjetlo. Međutim, pitanje mijenjaju li veličinu s dahom dalo je različite rezultate. Neka su istraživanja pokazala da se zjenice šire tijekom udisaja, ali analiza iz 2022. godine pronašla je neuvjerljive dokaze za taj fenomen.
Neuroznanstvenik Martin Schaefer s Instituta Karolinska i njegov tim nastojali su razjasniti te nalaze. Koristeći posebnu kameru, izmjerili su veličinu zjenica kod više od 100 dobrovoljaca, kako u mirovanju tako i tijekom vizualnog zadatka.
Veličina zjenice dosljedno doseže svoj minimum oko početka udisaja i svoj maksimum tijekom izdisaja, kažu autori tog novog istraživanja koje se nalazi na repozitoriju bioRxiv te čeka recenzije.
Taj se dosljedni obrazac pojavio bez obzira na to jesu li volonteri izvodili vizualni zadatak ili su se fokusirali na jednu točku, i bez obzira na disanje kroz nos ili usta. To je u suprotnosti s prethodnim tvrdnjama da su zjenice najmanje tijekom izdisaja.
Bilo je potrebno nekoliko ciklusa disanja da bi se otkrile te suptilne promjene, što je potencijalno moglo objasniti prošle kontradiktorne rezultate.
Znanstvenici pretpostavljaju da manje zjenice pomažu u razlikovanju detalja, dok veće detektiraju slabe podražaje. Naša otkrića upućuju na mogućnost da sama vizualna percepcija može kružiti između optimizacije za razlikovanje tijekom udisaja i otkrivanja tijekom izdisaja unutar jednog udaha, sugeriraju Schaefer i njegovi kolege.
Razumijevanje ponašanja zjenica moglo bi poboljšati njihovu upotrebu kao dijagnostičkih pokazatelja za razine svijesti i stanja mentalnog zdravlja.
Izvor: Science Alert