Postoji velika rasprava o tome kada su se u povijesti ljudi počeli ljubiti na više nego romantičan način. Mnogi izvori kažu da su najraniji dokazi o seksualnom ljubljenju u sanskritskim tekstovima napisanim u današnjoj Indiji prije otprilike 3500 godina. Neki su istraživači sugerirali da se seksualno ljubljenje odatle proširilo svijetom, a često se govori da su osvajanja Aleksandra Velikog isto tako odigrala ulogu u tom širenju.
Teorija da se seksualno ljubljenje proširilo svijetom s jednog mjesta povezana je s promjenama u širenju bolesti oralnim putem. Studija objavljena 2022. godine sugerira da je herpes simplex virus 1, koji uzrokuje herpes na usnama, postao sve češći zbog pojavljivanja seksualno-romantičnog ljubljenja.
Novi (stari) dokazi
Ipak, dokazi iz Mezopotamije i Egipta sugeriraju da se seksualni poljubac pojavio neovisno i na mnogim mjestima te da se nije odjednom proširio svijetom, kaže Troels Pank Arbøll sa Sveučilišta u Kopenhagenu u Danskoj.
To pokazuje da je bio poznat na puno širem području u antičkom svijetu, nego što su ljudi koji su formulirali te teorije smatrali, naglašava Arbøll.
Arbøll kaže i da je pojava seksualnog poljupca u Mezopotamiji već desetljećima poznata nekolicini stručnjaka koji mogu čitati sustav klinastog pisma, koji je koristilo nekoliko drevnih civilizacija, ali ne i široj znanstvenoj zajednici.
U općoj znanstvenoj zajednici ljudi nisu bili svjesni ovih dokaza jer nisu nigdje citirani, pojašnjava Arbøll, koji je zajedno sa suprugom, biologinjom Sophie Lund Rasmussen sa Sveučilišta u Oxfordu, odlučio napraviti studiju u kojoj su opisali previđene dokaze.
Iako se ljubljenje uopće rijetko spominje u mezopotamskim tekstovima, ti spomeni pokazuju da se u drevnim vremenima smatrao uobičajenim dijelom romantične intimnosti, naglašava Arbøll. Primjerice, jedan tekst od prije oko 3800 godina, opisuje kako je udata žena bila na rubu nevjere nakon poljupca. Drugi tekst iz istog vremena opisuje neudanu ženu koja se zaklinje da će izbjegavati ljubljenje i seks.
Veća rasprostranjenost i moguća još drevnija praksa
S obzirom na geografsku rasprostranjenost, mislim da je seksualno ljubljenje moralo imati više izvora. To nije nešto što je nastalo na jednom mjestu, kaže Arbøll.
Arbøll i Rasmussen također ističu da postoje privremeni dokazi da su se moderni ljudi (homo sapiens) i neandertalci ljubili ili barem na neki način izmjenjivali slinu. Štoviše, čak se i primati, poput bonobo majmuna također bave seksualnim ljubljenjem usta na usta. Stoga je moguće da se ljudi seksualno ljube puno duže, nego što to pisana povijest sugerira.
Mislim da je vrlo vjerojatno da seže daleko u prošlost, zaključuje Arbøll.
Nema dokaaza da su se predcivilizacijska društva seksualno ljubila
Ipak, studija Williama Jankowiaka sa Sveučilišta Nevada u Las Vegasu i njegovih kolega iz 2015. godine nije pronašla dokaze o seksualnom ljubljenju u društvima lovaca i sakupljača.
Moj predosjećaj je da je ljubljenje nastalo ili otkriveno među elitom u složenim društvima, kaže Jankowiak. Elita je bila sposobna slijediti zadovoljstvo i pretvoriti seks u erotski susret, smatra Jankowiak. Otkio je i da je seksualni poljubac češći u hladnim krajevima. To može biti zato što je na mjestima gdje su tijela ljudi prekrivena odjećom, lice jedina zona dostupna za dodir, kaže on.
Izvor: New Scientist