Šišmiši, koji se u današnje vrijeme često povezuju s pandemijom COVID-19, možda drže ključ u borbi protiv jedne od najopakijih smrtonosnih bolesti - raka.
Nedavna znnstvena studija otkriva da određene vrste šišmiša posjeduju više od 50 jedinstvenih gena koji daju imunitet na tumore, unatoč njihovom iznimno dugom životnom vijeku. Njihova iznimna sposobnost koegzistiranja s virusima koji su pogubni za druge sisavce godinama je zbunjivala znanstvenike. Ta jedinstvena osobina ih je bacila u središte pozornosti u vezi s podrijetlom virusa SARS-CoV-2, za koji se vjeruje da potječe upravo od šišmiša.
Znanost želi iskoristiti novostečeno znanje u borbi protiv raka kod ljudi
Znanstvenici nastoje iskoristiti uvide iz njihovih izvanrednih imunoloških sustava kako bi unaprijedili prevenciju i liječenje raka kod ljudi.
DNK šišmiša krije antikancerogene gene koji omogućuju šišmišima da se odupru raku, ističe Armin Scheben, glavni autor studije objvljene u časopisu Genome Biology and Evolution i postdoktorand u Cold Spring Harbor Laboratoryju.
To otkriće nudi obećavajuću osnovu za razvoj terapija protiv raka inspiriranih šišmišima.
Dok rak pogađa mnoge divlje životinje, većina podleže starosti prije nego što osjeti njegove posljedice. Za razliku od njih, šišmiši, čiji je životni vijek jednak 200 ljudskih godina, rijetko postaju žrtve te bolesti.
Otpornost šišmiša na rak
U svom najnovijem istraživanju, znanstvenici su pomno ispitali genetski sastav dviju vrsta šišmiša — jamajčanskog voćnog šišmiša i srednjoameričkog brkatog šišmiša. Usporedna genomska analiza s drugim sisavcima otkrila je 46 proteina povezanih s rakom i šest proteina povezanih s popravkom DNK s jedinstvenim genetskim prilagodbama.
Koautor navedene studije Richard McCombie naglašava cilj razumijevanja zašto određene vrste, uključujući šišmiše, nadmašuju ljude u otpornosti na rak i starenju.
Zašto šišmiši intrigiraju znanstvenike?
Studija također tvrdi da su šišmiši mogli igrati ulogu u pojavi SARS-CoV-2, budući da su blisko povezani virusi pronađeni u divljim populacijama šišmiša. Čuvena sposobnost šišmiša da budu utočište virusima, zajedno s njihovom dugovječnošću i malom učestalošću raka, intrigira znanstvenike, koji traže uvide primjenjive na ljude i druge sisavce.
Scheben naglašava da bi razumijevanje tolerancije šišmiša na infekcije, posebno usred klimatskih promjena, moglo dovesti do lijekova koji oponašaju njihove antivirusne sposobnosti.
Udubljujući se u funkcionalnost ovih gena, znanstvenici imaju za cilj razviti terapiju koja ublažava pretjerane upalne reakcije, ključni čimbenik u teškim ishodima infekcija kod ljudi, poput bolesti COVID-19.
Stvarajući ove nove genome šišmiša i uspoređujući ih s drugim sisavcima, nastavljamo pronalaziti izvanredne nove prilagodbe u antivirusnim i antikancerogenim genima, poručio je Scheben u priopćenju za medije.