Priča je u pravilu vrlo jednostavna; Sony je prije nekoliko godina podnio tužbu protiv stanovitog Nijemca Tobiasa McFaddena, inače vlasnika trgovine audio opremom. Razlog? Preko otvorene Wi-Fi mreže u trgovini preuzet je sadržaj koji je zaštićen autorskim pravima i na koje vlasništvo polaže isključivo Sony, ali nakon brojnih ročišta i povlačenja po sudovima, Tobias McFadden je uvjetno rečeno oslobođen odgovornosti za nastalu štetu u kršenju autorskih prava, kao i piratsko preuzimanje sadržaja, odlučio je tako Europski sud pravde. Istina, postoji nekoliko uvjeta koji su doveli do toga da Nijemac neće morati platiti nikakvu odštetu...
On, naime, nije osobno pokrenuo prijenos sadržaja na koji prava polaže Sony, nije odabrao ili mijenjao sadržaj, a na kraju nije niti odredio krajnjeg primatelja sadržaja zaštićenog autorskim pravima. Poanta priče je, dakle, da Tobias McFadden nije kriv i ne može snositi odgovornost zbog toga što je netko preko njegove otvorene Wi-Fi mreže preuzeo sadržaj koji se u konačni tretira piratskim. Ipak, Nijemac će morati zaštiti svoju bežičnu mrežu zaporkom, ujedno će morati i "detektirati" svakog pojedinca koji se spaja na njegov Wi-Fi, kako bi isti mogao snositi odgovornost ako bi se ovako nešto ponovilo. Ipak, ova presuda je važna ne samo kroz prizmu pojedinca.
Jer, bitno je znati da, banaliziramo, ali zapravo i je tako, vlasnik otvorene Wi-Fi mreže nije odgovoran za preuzimanje piratskog sadržaja, pa se postavlja objektivno pitanje što će biti s planom Europske unije koja bi do 2020. trebala osigurati besplatni, otvoreni Wi-Fi u "svakom gradu i selu". Tko će biti odgovoran ako se putem takvih otvorenih bežičnih mreža budu preuzimali piratski sadržaji?
