Stručnjak s FER-a u razgovoru za Zimo raspršuje sve mitove i teorije zavjera o 5G tehnologiji i njezinu uvođenju u našu svakodnevicu te poručuje da je izuzetno važna uloga javnih medija u jasnom i točnom informiranju građana i njihovoj edukaciji te u suzbijanju lažnih vijesti. Ovime to upravo i činimo.
5G tehnologija na meti je teoretičara zavjera već neko vrijeme, no u jeku pandemije koronavirusa poprimila je novi oblik i nadišla zdrav razum jer se njezino uvođenje dovodi u vezu sa širenjem pandemije. Kad panika i strah koji su rezultat širenja takvih laži preko interneta dovedu do uništavanja baznih postaja (koje, usput rečeno, uopće nisu za tehnologiju 5G) ili fizičkih napada na tehničare koji održavaju bazne postaje i mobilne mreže, onda to prerasta u još veći problem.
Kako bismo pokušali smiriti strasti zbog uvođenja 5G tehnologije u našu svakodnevicu i na razuman način objasnili da nije riječ o tehnologiji o kojoj "ama baš ništa nitko ne zna", razgovarali smo s prof. dr. sc. Davorom Bonefačićem, diplomiranim inženjerom i redovitim profesorom FER-a u Zavodu za radiokomunikacije. Profesor Bonefačić isto tako je i tajnik Odjela komunikacijskih sustava Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ).
Za početak, objasnite kakvu vrstu zračenja odašilje tehnologija koja je iza mreža mobilne telefonije i što je poznato o učincima tog zračenja na ljudski organizam i okoliš?
Mobilne komunikacijske mreže i naši pametni telefoni rabe visokofrekvencijski elektromagnetski val kako bi ostvarili komunikaciju, odnosno prijenos podataka. Upravo uporaba elektromagnetskog vala koji se širi u slobodnom prostoru omogućuje mobilnost korisnika, bez toga bismo još ovisili o žici koja je spojena na odgovarajuću utičnicu na zidu.
Bilo koji sustav mobilnih komunikacija osniva se na nizu baznih postaja. Za ispravan rad mreže pokretnih komunikacija izuzetno je važno gdje se postavljaju bazne postaje. Svaka bazna postaja svojim signalom pokriva određeno geografsko područje i omogućuje povezivanje s mobilnim korisnicima koji se nalaze na tome području. Planiranje mreže i lokacija baznih postaja složen je zadatak koji zahtijeva visokoobrazovane stručnjake i profesionalne programske alate.
Namjena je baznih postaja omogućiti povezivanje svakog pojedinog mobilnog telefona ili računala u bežičnu komunikacijsku mrežu kojom se zatim prenose podaci između krajnjih korisnika. Stoga bazne postaje moraju biti tamo gdje su korisnici mobilnih mreža. Što je veća gustoća korisnika, to mora biti i više baznih postaja kako bi se ostvario potrebni kapacitet mreže i kako bi svi korisnici uvijek mogli ostvariti kvalitetnu i brzu vezu. Svaka bazna postaja ima neki najveći kapacitet prijenosa podataka. To znači da ako u jednom trenutku broj korisnika na geografskom području koje bazna postaja pokriva postane prevelik, neki od korisnika neće moći rabiti mobilnu mrežu, odnosno neće moći telefonirati, slati poruke, pregledavati mrežne stranice i sl. Domet je signala bazne postaje do nekoliko stotina metara, a u naseljenim mjestima, među zgradama je i manji. Stoga nije moguće postići kvalitetno pokrivanje urbanih područja signalom baznih postaja koje bi se nalazile izvan naseljenih mjesta.
Visokofrekvencijska elektromagnetska polja na kojima se osnivaju mobilni komunikacijski sustavi nisu nešto novo i samo po sebi loše za čovjeka. Čovjek je od svoga postanka izložen elektromagnetskom zračenju. To je zračenje prirodnih izvora (npr. zračenje Sunca ili kozmičko zračenje). Svako tijelo koje se nalazi na temperaturi višoj od apsolutne nule (0 kelvina; -273,15 stupnjeva Celzijevih stupnjeva) zrači elektromagnetsku energiju. Elektromagnetski spektar je beskonačan, a čovjek svojim osjetilima može osjetiti tek jedan njegov mali dio, npr. vidljivu svjetlost ili toplinu. Čovjekov se organizam tijekom evolucije uglavnom prilagodio razinama prirodnih izvora zračenja. Većina se štetnog elektromagnetskog zračenja koje dolazi iz svemira (uključujući i ono od Sunca) apsorbira u atmosferi, u ozonskom omotaču.
Razvojem tehnike i tehnologije i čovjek je počeo proizvoditi elektromagnetske valove. Od trenutaka kad su Hertz, Tesla i Marconi izradili svoje izume nalazimo se izloženi i tom dodatnom zračenju. Takvo se zračenje pridodaje prirodnom i možemo ga smatrati svojevrsnim zagađenjem. U svijesti prosječnog čovjeka elektromagnetsko se zračenje povezuje s radiokomunikacijskim sustavima. Spomen riječi 'zračenje' najčešće izaziva i negativne asocijacije, kao da je zračenje uvijek štetno. Kod elektromagnetskih valova razlikujemo ionizirajuće i neionizirajuće zračenje. Energijski kvanti ionizirajućeg zračenja imaju dovoljnu energiju za ionizaciju molekula u ljudskom organizmu. Ta je energija dovoljna za oštećenje stanica i nasljednih informacija sadržanih u kromosomima. Takvo zračenje su npr. gama-zrake koje nastaju pri raspadu atoma i pri nuklearnoj eksploziji ili rendgenske zrake (poznate i kao X-zrake) koje se rabe npr. u medicinskoj dijagnostici. Naravno, nije sve elektromagnetsko zračenje tako opasno. Na frekvencijama koje koristimo u osobnim komunikacijskim uređajima (mobitel) energijski su kvanti više od milijun puta manji od onih kod ionizirajućeg zračenja, pa ne mogu izazvati oštećenja stanica. Takvo se zračenje zato naziva neionizirajućim.
Kod neionizirajućeg zračenja, na frekvencijama na kojima rade uređaji pokretnih komunikacija, jedini je dokazani učinak zagrijavanje tkiva. Međutim, propisi o zaštiti od elektromagnetskih polja utvrdili su vrlo stroge granice i takvo zagrijavanje pri normalnoj uporabi mobilnih uređaja ne možemo osjetiti. Temeljna ograničenja u području frekvencija pokretnih komunikacija za profesionalnu izloženost utvrđena su kao razine apsorbirane snage koje su 10 puta manje od onih kod kojih temperatura tkiva poraste za 1 Celzijev stupanj tijekom izlaganja od 30 minuta. Za pučanstvo ta je razina još pet puta manja, tj. 50 puta manja od spomenute snage koja izaziva porast temperature tkiva za 1 Celzijev stupanj.
S porastom frekvencije elektromagnetskog vala dubina prodiranja u ljudski organizam sve je manja, tako da je ustvari najizloženiji organ koža, a npr. mozak je već na frekvencijama pokretnih komunikacija vrlo malo izložen. Ta je činjenica posebno bitna za tehnologiju 5G, koja će u daljnjim fazama razvoja rabiti frekvencije od više desetaka gigaherca (npr. 27 GHz, 38 GHz). Iz reakcija u javnosti razvidno je da se te visoke frekvencije smatraju posebnom ugrozom, međutim njihovo prodiranje u tijelo, pa time i djelovanje na tkiva i unutarnje organe bit će minimalno baš zbog vrlo male dubine prodiranja.
Osnovno načelo samozaštite je - udaljenost
U čemu je onda razlika između Bluetooth, Wi-Fi, 3G, 4G i 5G tehnologije (i drugih) kad je riječ o frekvenciji zračenja i načina na koji se signal prenosi? U kojem je trenutku to zračenje najjače tijekom korištenja uređaja s tim tehnologijama i kako dugotrajno izbjeći eventualne posljedice?
Sve što ste spomenuli (Bluetooth, Wi-Fi, 3G, 4G i 5G tehnologije) bežični su komunikacijski sustavi koji rade u frekvencijskom rasponu od nekoliko stotina MHz (megaherca) do nekoliko GHz (gigaherca), dakle u spomenutom području neionizirajućih elektromagnetskih polja. Razlikuju se po najvećoj dopuštenoj zračenoj snazi, dometu, vrsti modulacije, brzini prijenosa podataka itd.
Bluetooth i Wi-Fi rade u tzv. slobodnom pojasu frekvencija, pa za njihovu uporabu vlasnik uređaja ne mora ishoditi dozvolu za rad takva primopredajnika. Uporaba je dopuštena svima, ali korisnici nisu zaštićeni od eventualnih smetnji i interferencija. Zbog slobodne uporabe i izbjegavanja interferencija dopuštena izlazna snaga takvih uređaja bitno je manja nego za sustave mobilne telefonije, tj. 3G, 4G i 5G.
Sustavi 3G, 4G i 5G rade u licenciranom spektru za koji operator plaća koncesiju državi. Zauzvrat je svakome od operatora dodijeljen točno određeni pojas frekvencija i zajamčena je zaštita od smetnji i interferencija. Time je i rad ovih mobilnih mreža mnogo pouzdaniji. Dopuštene zračene snage su veće, ali za svaku baznu postaju potrebno je ishoditi odgovarajuću dozvolu te provoditi prva i periodična mjerenja razine elektromagnetskih polja s ciljem zaštite ljudi od elektromagnetskog zračenja.
Izloženost elektromagnetskim poljima opisujemo gustoćom zračene snage. Gustoća zračene snage opada s kvadratom udaljenosti od izvora, dakle ako udaljenost od tijela povećamo s 1 cm na 1 m, smanjili smo našu izloženost za 10.000 puta. Osnovno načelo samozaštite od pretjerane izloženost elektromagnetskim poljima mobilnih komunikacija jest udaljenost. Pametni telefon odložen na udaljenost ispružene ruke umjesto u džepu od hlača te tablet ili prijenosno računalo naslonjeni na jastuk ili podložak umjesto izravno u krilo višestruko će smanjiti našu izloženost elektromagnetskim poljima. Zbog udaljenosti gustoće snage zbog rada baznih postaja su više stotina ili tisuća puta manje od onih koje stvaraju naši mobilni uređaji.
Mobilni telefon najveću snagu zrači pri uspostavljanju poziva, prije nego što čujemo zvuk uspostavljanja poziva u slušalici kada mi pozivamo, odnosno prije negoli telefon zazvoni kada primamo poziv. Kada mi pozivamo, dovoljno je zadržati telefon u ruci, odmaknut od glave ili tijela, sve dok na ekranu ne vidimo da je poziv uspostavljen te ga zatim prinijeti uhu. Kada primamo poziv, nećemo uvijek moći izbjeći da nam telefon ne zazvoni blizu tijela, ali tada ga možemo nositi u vanjskom džepu ili u torbici. Kada smo na radnom mjestu ili kod kuće, možemo mobilni telefon odložiti na stol ili policu koja nam je na dohvatu. Tako ponovno smanjujemo svoju izloženost elektromagnetskom polju pri uspostavljanju primljenog poziva. Pri duljim razgovorima bolje je ako možemo rabiti zvučnik ili slušalice jer tako smanjujemo izloženost elektromagnetskom polju tijekom cijelog razgovora.
Ima li razloga za širenje straha i paniku?
Sagledajmo sad širu sliku. Okruženi smo zračenjima svih vrsta u svakom trenutku i sa svih strana. Kad bi mogli vidno polje proširiti i na sve spektre zračenja, što bismo vidjeli oko sebe i zašto je to normalno, a ne razlog za širenje straha i panike?
Čovjek je svojim djelovanjem i tehnološkim razvojem proizveo mnogo različitih izvora elektromagnetskih polja u širokom rasponu frekvencija i ta elektromagnetska polja možemo smatrati zagađenjem. Kada smo svjesni da zagađenje postoji, možemo ga pratiti, nadzirati i ograničiti kako ne bi imalo nepoželjan utjecaj na zdravlje ljudi. Postoje međunarodne preporuke o ograničenju izloženosti elektromagnetskim poljima te hrvatski zakoni i pravilnici koji ih implementiraju. Testiranje izvora elektromagnetskih polja, njihovo postavljanje, mjerenje i nadzor uređeni su tim zakonskim aktima. Ministarstva, agencije i inspektorat provode nadzor, ovlaštene tvrtke provode mjerenja, rezultati mjerenja i nadzora dostupni su svim zainteresiranim građanima. Dakle, ništa nije prepušteno slučaju i stihiji, pa zato nema mjesta strahu i panici.
Strah je najčešće posljedica neinformiranosti. Većinu elektromagnetskih polja ne možemo detektirati svojim osjetilima i zato ih možemo doživjeti kao nešto prijeteće. Ovdje je izuzetno važna uloga javnih medija u jasnom i točnom informiranju građana i njihovoj edukaciji te u suzbijanju lažnih vijesti. Educirani građanin može informirano donijeti odluku o uporabi ili neuporabi mobilnih tehnologija, procijeniti rizik i poduzeti potrebne mjere samozaštite.
Zasad ne postoje objavljene studije koje daju odgovore na pitanja o štetnosti 5G tehnologije za ljudski organizam i/ili okoliš. Mnogi vjeruju da je to dio zataškavanja ili zavjere, no možda bi trebalo pojasniti kako funkcionira metodologija znanstvenih istraživanja?
Utjecaj visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja na ljude i druga živa bića proučava se već više od 70 godina, negdje od kraja Drugog svjetskog rata. Kako će tehnologija 5G u svome početku biti evolucija postojećeg sustava 4G, mnogi rezultati dosadašnjih istraživanja elektromagnetskih polja na ljude mogu se primijeniti i na 5G.
Napravljene su mnoge studije koje proučavaju utjecaj elektromagnetskih polja ovisno o frekvenciji, snazi i vremenu izloženosti na stanice, tkiva i žive organizme. Na osnovi tih je studija ICNIRP (International Commission on Non-Ionizing Radiation Protection) donio preporuke za ograničavanje izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima. Naravno, time istraživanja nisu završena. Ona se još uvijek provode u cijelom svijetu i novi se rezultati i spoznaje rabe za dopunjavanje zaštitnih mjera.
U zaštitu ljudi od izloženosti elektromagnetskim poljima uključena su i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i IARC (Interantional Agency for Research on Cancer). IARC je elektromagnetska polja svrstao u kategoriju 2B. U toj se kategoriji nalaze agensi za koje nije znanstveno dokazano da ne uzrokuju maligne bolesti kod ljudi. Samo usporedbe radi, u kategoriji 2B prema IARC-u se od svima poznatih tvari nalazi i kava. Naravno, kategorizacija prema IARC-u nije definitivna i pojedini se agens može premjestiti u drugu kategoriju na osnovi novih znanstvenih dokaza. Dakle, istraživanja su još u tijeku i građani nisu prepušteni na milost međunarodnih korporacija ili lobija. Svrstavanjem elektromagnetskih polja visokih frekvencija u kategoriju 2B IARC je dao dodatni poticaj za daljnja istraživanja na tome području, posebno za odobravanje novih studija i većih financijskih sredstava za istraživačke skupine.
Kod interpretacije rezultata znanstvenih istraživanja i studija također treba biti oprezan. Na internetu su često dostupni samo sažeci takvih studija u kojima se u nekoliko rečenica sažima materijal od više desetaka ili stotina stranica. Takvi sažeci rijetko iznose cijelu diskusiju samih autora o eventualnim nedostacima primijenjene metode, odabranog uzorka ili činitelja koji su mogli utjecati na rezultat. Osim toga, važan je i faktor odjeka časopisa u kojem su rezultati objavljeni, kao i vjerodostojnost institucije ili laboratorija iz kojega su autori. Uza sve to, da bi rezultat bio prihvaćen kao znanstveni dokaz, mora biti moguće ponoviti rezultate istraživanja u drugom, neovisnom laboratoriju ili istraživačkoj skupini. Sve to zahtijeva vrijeme te velike ljudske i financijske resurse, pa zato javnost često dobiva dojam da se na istraživanjima ne radi dovoljno ili da je na djelu neka zavjera koja zataškava one rezultate koji 'dokazuju' njihova preduvjerenja.
Jedan od čestih primjera namjerne ili nenamjerne pogrešne interpretacije rezultata neke studije jest studija na osnovi koje je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) promijenila klasifikaciju visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja u skupinu 2B. Taj se dokument često ističe pri protivljenju postavljanju baznih postaja u urbanim područjima. Međutim, ta je studija proučavala učinke zračenja mobilnog telefona uz glavu korisnika, a ne zračenje baznih postaja. Zbog razlike u udaljenostima, mobitel uz glavu proizvodi mnogo veću razinu gustoće snage nego bilo koja bazna postaja.
Moratorij na korištenje novih tehnologija?
Treba li se uvesti moratorij na korištenje novih komunikacijskih tehnologija za koje znanstveno nije dokazano da su bezopasne (jer neki zagovaraju i to) i što bi to značilo za tehnološki razvoj i napredak?
S obzirom na to da za postojeće bežične komunikacijske tehnologije u ovom trenutku nema znanstveno potvrđenih dokaza o mogućoj štetnosti za ljudsko zdravlje ako se poštuju ograničenja o najvišim dopuštenim vrijednostima izloženosti za pojedinu frekvenciju i za ukupnu izloženost po svim frekvencijama, nema razloga za moratorij na uvođenje tehnologije 5G sve dok se poštuju odgovarajuće razine izloženosti. Ako znanstvena istraživanja u međuvremenu potvrde neki eventualno štetni učinak pri nižim razinama izloženosti elektromagnetskom polju, granične razine izloženosti sigurno će se vrlo brzo korigirati.
Kako tehnologija 5G predviđa uvođenje novih frekvencijskih pojasa za mobilne komunikacije, osobito je važno poštovati granične razine za ukupnu izloženost po svim frekvencijama, što je i do sada bila obveza po pozitivnim zakonskim propisima.
Moguće sumnje u povećanu izloženost elektromagnetskim poljima koje proizlaze iz šire uporabe sustava MIMO s više antena na mobilnom uređaju i na baznoj postaji te iz zakretanja snopa bazne postaje prema korisniku mogu se uzeti u obzir pri proračunu primjenom prikladnog modeliranja i uzimanjem u obzir tzv. najgoreg slučaja. Verifikacija modela izloženosti provodi se mjerenjima, a da bi se mjerenja mogla provesti, potrebni su uvjeti što bliži stvarnima, tj. operativna mreža sustava 5G s dovoljnim brojem baznih postaja i korisnika. Dakle i u ovome slučaju moratorij ne bi pridonio rješenju pitanja zbog kojega bi bio uveden.
Za uvođenje bilo koje nove tehnologije potrebni su vrijeme, ulaganje financijskih sredstava i stručno osposobljeni djelatnici. Eventualna odgoda ili zabrana uvođenje tehnologije 5G sigurno bi izazvala tehnološko zaostajanje, izostala bi financijska ulaganja u infrastrukturu i znanje, a stručno osposobljeni djelatnici bi ili stagnirali ili otišli u druge države kojima je takvo znanje potrebno. Odlazak stručnjaka samo bi povećao daljnje tehnološko zaostajanje i iz takve bi spirale bilo teško izaći.
5G i pandemija koronavirusa
Kad se prvi put počelo pisati o 5G tehnologiji, nije dugo trebalo čekati na kritike, no otkako je izbila pandemija koronavirusa, širenje panike i straha od 5G tehnologije poprimilo je posve novu dimenziju te se, prema tim istim "teorijama", dovodi izravno u vezu sa širenjem te pandemije, odnosno da djelovanje te tehnologije uzrokuje simptome bolesti COVID-19. Kako to uopće racionalno komentirati?
Prvo treba reći da elektromagnetski valovi ne mogu proizvesti, prenijeti ili stvoriti bilo kakvu biološku tvorevinu, pa tako ni virus ili bakteriju. Isto tako, prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama nema dokaza da izloženost elektromagnetskim poljima mobilnih komunikacija ima bilo kakav utjecaj na imunološki sustav čovjeka, čime bi se olakšalo širenje infekcije koronavirusom. Niti jedna studija ili znanstveno istraživanje nije kao mogući učinak izloženosti elektromagnetskim valovima uočila simptome koji se javljaju kao posljedica infekcije koronavirusom (npr. kašalj, otežano disanje i sl.). Dakle, pandemija bolesti COVID-19 i uvođenje tehnologije 5G nemaju nikakve međusobne veze. Tek su se slučajnošću dogodili na našem planetu u isto vrijeme. Jednako slučajno kao i istodobni jaki potres u Zagrebu.
Plasiranje lažnih vijesti i teorija zavjere o povezanosti bolesti COVID-19 i tehnologije 5G mogli su izgledati kao neslana šala na društvenim mrežama i nekim portalima. Međutim, kada se kao posljedica toga događaju uništavanja baznih postaja (koje, usput, uopće nisu za tehnologiju 5G) ili fizički napadi na tehničare koji održavaju bazne postaje i mobilne mreže, to postaje ozbiljan problem.
Širenje lažnih vijesti, izazivanje panike i uništavanje komunikacijske infrastrukture u uvjetima pandemije, izolacije i karantene, te potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu, predstavlja ozbiljnu ugrozu koju što prije treba zaustaviti, a vjerojatno i sankcionirati.
Takva razmišljanja na društvenim mrežama podsjećaju na lovljenje i spaljivanje vještica u doba epidemija kuge, samo što sada umjesto kuge imamo epidemiju koronavirusa, a umjesto vještica imamo 5G.
Što biste poručili ljudima koji su zabrinuti zbog uvođenja 5G tehnologije, koja je, usput rečeno, već uvedena u brojnim državama svijeta, pa tako i u Hrvatskoj? Kako se boriti protiv nečijih uvjerenja?
Uvođenje tehnologije 5G u tehnološkom je smislu više evolucija nego revolucija. U početku će se rabiti zajedno s postojećim sustavom 4G. Koristit će se isti ili tek nešto širi pojasi frekvencija, isti modulacijski postupci i izlazne snage. Kako bi se povećao kapacitet i brzina prijenosa podataka, bazne će se postaje rekonstruirati i izgraditi nove na područjima gdje će trebati osigurati bolje pokrivanje ili veći kapacitet, naravno, uz po zakonu obvezne dozvole, prva i periodička mjerenja razina elektromagnetskih polja itd. Dakle, ne treba očekivati nekakve katastrofalne posljedice za zdravlje ljudi, dok će uz uporabu novih pametnih telefona prilagođenih tehnologiji 5G iskustvo korisnika pri uporabi mobilnih mreža biti bolje.
Tehnologija 5G omogućit će spajanje i drugih bežičnih uređaja na istu mobilnu mrežu, tako da će u budućnosti omogućiti npr. daljinski nadzor zdravlja te pomoć starijim i nemoćnim osobama, povezivanje bežičnih mreža osjetila za npr. nadzor zagađenja, optimiranje gradskog prometa, nadzor agrotehničkih sustava i stanja usjeva, zaštitu od požara, itd. Tehnologija 5G bit će osnova za razvoj gospodarstva i novih rješenja koja će poboljšati kvalitetu života.
Jedna od predloženih primjena komunikacijske tehnologije 5G je kontinuirano, 24-satno mjerenje razine elektromagnetskog polja pomoću mreže raspodijeljenih osjetila koja bi, spojena preko mreže 5G, u realnom vremenu izmjerene vrijednosti polja učinila dostupnim svim zainteresiranim građanima preko mrežnog sučelja.
Trebamo se boriti protiv lažnih vijesti, a ne protiv nečijih uvjerenja. U demokratskom društvu potrebno je iznaći kompromis kojim će većina građana biti, ako ne zadovoljna, onda barem najmanje nezadovoljna. Naravno, izloženost elektromagnetskim poljima koja su nastala od sustava koje je stvorio čovjek predstavljaju zagađenje i zato ih treba stalno nadzirati i ograničiti, a dopuštene razine uskladiti s novim znanstvenim spoznajama kako se ne bi ugrozilo zdravlje ljudi. Tehnološki napredak je neminovnost u suvremenom društvu i od njega nije moguće pobjeći, ali tehnološki napredak mora biti na dobrobit svih ljudi. Pri tome javnost treba jasno i točno informirati i educirati o novim sustavima, znanstvenim spoznajama o utjecaju elektromagnetskih polja na zdravlje te mjerama zaštite i nadzora koje se poduzimaju.
Za kraj, trebaju li se uređaji koji imaju 5G tehnologiju u sebi koristiti s nešto više opreza od uobičajenog ili svi mogu nesmetano uživati u tehnološkom napretku uz neke osnovne mjere samozaštite?
Tehnologija 5G nije ništa opasnija od postojećih bežičnih komunikacijskih tehnologija, pa nam prema tome ne trebaju neke nove i posebne mjere zaštite ili opreza. Kao za sve bežične komunikacijske uređaje vrijedi da razinu izloženosti određuje gustoća zračene snage. Gustoća zračene snage opada s kvadratom udaljenosti od izvora. Dakle, udaljenost smanjuje izloženost. Zato pametni telefon umjesto u džepovima hlača, radije nosite u torbi. Dok spavate, ne držite ga ispod jastuka, već ga ostavite na stolu, fotelji i izvan spavaće sobe.
Kao što je već rečeno, mobitel odašilje najveću snagu u trenutku kada uspostavlja vezu s baznom postajom. U trenutku kad izaberemo broj i želimo nekoga nazvati, nemojmo odmah prisloniti uređaj na uho, već pričekajmo dok se začuje ton zvonjave iz slušalice. Tada je zračena snaga mobilnog uređaja već smanjena na minimalnu potrebnu razinu za ostvarivanje kvalitetne veze. Dodatni povoljni učinak odmicanja mobitela od tijela jest da se tada manje zračene snage gubi u tijelu, pa mobitel zbog povoljnijih uvjeta rada emitira manju snagu, što dodatno smanjuje izloženost, a može produljiti i trajanje baterije.
Drugi čest izvor visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja u našim domovima je Wi-Fi pristupna točka (router) ili repetitori za Wi-Fi. Iako emitiraju manju snagu od mobitela, dobro ih je odmaknuti od sebe i ukućana. Nije im mjesto uz naslonjač u kojem provodite nekoliko sati gledajući televiziju niti uz računalo na kojem satima radite od kuće, a još manje u spavaćoj ili dječjoj sobi.
Osim povećavanja udaljenosti, svoju izloženost elektromagnetskim poljima možemo smanjiti i tako da skratimo vrijeme uporabe bežičnih komunikacijskih uređaja, bilo mobitela, bilo računala ili tableta koji su bežično spojeni na internet, jer i ovdje vrijedi opće pravilo: sve što je pretjerano, može biti i opasno. To posebno vrijedi za djecu koja svakim danom postaju sve intenzivnijim korisnicima bežičnih tehnologija.