Matematički model koji su razvili stručnjaci za svemirsku medicinu s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) mogao bi se koristiti za predviđanje može li astronaut sigurno putovati na Mars i obavljati svoju misiju na Crvenom planetu nakon što kroči na njega.
Tim s ANU-a simulirao je utjecaj dugotrajne izloženosti nultoj gravitaciji na kardiovaskularni sustav kako bi utvrdio može li ljudsko tijelo tolerirati Marsove gravitacijske sile, koje nisu tako jake kao na Zemlji, bez nesvjestice ili hitne medicinske pomoći pri izlasku iz svemirske letjelice na naš susjedni planet.
Model bi se mogao koristiti za procjenu utjecaja kratkotrajnog i dugotrajnog svemirskog leta na tijelo i mogao bi poslužiti kao još jedan važan dio slagalice u slanju ljudi na Mars.
Dr. Lex van Loon, znanstveni suradnik s Medicinskog fakulteta ANU-a, rekao je da iako postoji višestruki rizik povezan s putovanjem na Mars, a najveću zabrinutost predstavlja produljena izloženost mikrogravitaciji koja, u kombinaciji s izloženosti štetnom zračenju Sunca, može uzrokovati "temeljne" promjene u tijelu.
Znamo da je potrebno oko šest do sedam mjeseci za put od Zemlje do Marsa i to bi moglo uzrokovati promjenu strukture vaših krvnih žila ili snage vašeg srca zbog bestežinskog stanja koje doživljavate kao rezultat putovanja svemirom bez gravitacije. S porastom komercijalnih agencija za svemirske letove kao što su Space X i Blue Origin, ima više prostora za bogate, ali ne nužno i zdrave ljude da odu u svemir, pa želimo upotrijebiti matematičke modele kako bismo predvidjeli je li netko sposoban letjeti na Mars, pojašnjava dr. van Loon , koji je ujedno i glavni autor novog istraživanja objavljenog u znanstvenom časopisu npj Microgravity.
Lijeno srce i zavaravajući gubitak tekućine i žeđi
Astrofizičarka i matičarka za hitnu medicinu dr. Emma Tucker rekla je da produljena izloženost nultoj gravitaciji može uzrokovati da srce postane lijeno, jer ne mora toliko raditi da bi svladalo gravitaciju kako bi pumpalo krv po tijelu.
Kada ste na Zemlji, gravitacija vuče tekućinu u donju polovicu našeg tijela, zbog čega nekim ljudima noge počinju oticati pred kraj dana. Ali kada odete u svemir ta gravitacijska sila nestaje, što znači da se tekućina pomiče u gornju polovicu vašeg tijela i to pokreće odgovor koji zavarava tijelo da misli da ima previše tekućine. Kao rezultat toga, počnete često ići na WC, počnete se rješavati viška tekućine, ne osjećate žeđ i ne pijete toliko, što znači da dehidrirate u svemiru, objašnjava dr. Tucker.
Zbog toga možete vidjeti kako astronauti na vijestima gube svijest kada ponovno kroče na Zemlju. Ovo je prilično česta pojava kao rezultat svemirskog putovanja, a što ste dulje u svemiru, veća je vjerojatnost da ćete se srušiti kada se vratite gravitaciji. Svrha našeg modela je predvidjeti, s velikom točnošću, može li astronaut sigurno stići na Mars bez da se onesvijesti. Vjerujemo da je to moguće, dodaje dr. Tucker.
Vremenska latencija i nemogućnost pravovremenog medicinskog savjeta u hitnom slučaju
Zbog kašnjenja komunikacije u prijenosu poruka između Marsa i Zemlje, astronauti moraju moći obaviti svoje dužnosti bez primanja hitne pomoći od posade za podršku. Dr. van Loon je rekao da se ovaj prozor radijske tišine razlikuje ovisno o položaju Sunca, Zemlje i Marsa u njegovoj orbiti, ali može trajati najmanje 20 minuta.
Ako se astronaut onesvijesti kada prvi put izađe iz svemirske letjelice ili ako postoji potreba za hitnom medicinskom pomoći, neće biti nitko na Marsu da mu pomogne. Zbog toga moramo biti potpuno sigurni da je astronaut spreman za let i da se može prilagoditi gravitacijskom polju Marsa. Moraju biti u stanju djelovati učinkovito i učinkovito uz minimalnu podršku tijekom tih ključnih prvih nekoliko minuta, ističe dr. van Loon.
Model australskih znanstvenika koristi algoritam temeljen na podacima o astronautima prikupljenim iz prošlih svemirskih ekspedicija, uključujući misije Apollo, kako bi simulirao rizike povezane s putovanjem na Mars.
Iako podaci iz svemira koji se koriste za informiranje o parametrima modela potječu od sredovječnih i dobro obučenih astronauta, istraživači se nadaju da će proširiti njegove mogućnosti simulacijom utjecaja dugotrajnog putovanja u svemir na relativno nezdrave osobe s već postojećim srčanim problemima. To bi istraživačima pružilo cjelovitiju sliku o tome što bi se dogodilo kada bi prosječna osoba putovala u svemir.
Izvor: EurekAlert