Azijski stršljen (Vespa velutina) jedna je od invazivnih vrsta koja izaziva pustoš iza sebe i širi svoje stanište za više od 80 kilometara godišnje dok lovi medonosne pčele, muhe i druge insekte.
Često nazivani i "stršljeni ubojice", u Europu su stigli prije nešto manje od 20 godina, a genetska analiza pokazala je da je njihovo brzo širenje po Europi vjerojatno rezultat samo jedne matice koja je 2004. godine stigla u Francusku iz Kine.
Naše istraživanje otkrilo je izvanredan potencijal za širenje populacije eusocijalnih insekata u napadnutim područjima, čak i kada je originalna genetska raznolikost izuzetno niska, kaže Simon Harrison, ekolog s britanskog Sveučilišta Cork.
Tim znanstvenika sa spomenutog sveučilišta, predvođen zoologinjom Eileen Dillane, analizirao je tri gena iz prvog zabilježenog dolaska azijskog stršljena u Irsku u travnju 2021. godine i usporedili su ih sa sekvencama osa pronađenih diljem Europe. Svi geni bili su mitohondrijski geni, koji se prenose po liniji ženki.
Raniji radovi pokazali su da azijski stršljeni u Europi očito dijele istu genetsku liniju, temeljeno na studijama jednog gena. Otišli smo korak dalje i pogledali dva dodatna gena koji bi bili osjetljiviji u otkrivanju varijacija unutar invazivne populacije, kazala je Dillane.
Rezultati su pokazali da je majčinska linija ose pronađena u Dublinu ista kao u cijeloj Europi.
Naši rezultati, zajedno s rezultatima drugih znanstvenika, sugeriraju da cijela populacija V. velutina u Europi, koja sada potencijalno broji milijune jedinki, potječe od jedne uparene kraljice koja je stigla iz Kine prije nekih 15-20 godina, pišu autori studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Hymenoptera.
U svojoj matičnoj jugoistočnoj Aziji azijski stršljen lovi azijske medonosne pčele, koje imaju složen sustav upozoravanja i obrane od plijena. Ta obrana se sastoji od napada uljeza u pčelinjoj kugli, i njegovog pregrijavanja unutar te kugle do smrti.
Europske pčele, nažalost nemaju takvu obranu, što ih čini lakim metama za azijske stršljene, što dovodi do zabrinutosti za oprašivanje diljem kontinenta.
Iako azijske ose imaju gadan ubod na koji neki ljudi mogu imati alergijske reakcije, one srećom nisu agresivne prema ljudima, za razliku od europskih osa.
Ipak, vrlo niska genetička raznolikost unutar europske populacije V. velutina mogla bi pružiti potencijal za biološku kontrolu, napominju autori studije. Isto tako upozoravaju i da će klimatske promjene vjerojatno povećati prijetnju uspješne invazije u budućnosti, tako da treba biti na oprezu protiv te azijske vrste.
Izvor: Science Alert