Izgleda da nitko nije otporan na ushićenje koje ova vijest donosi. Neki kažu da nas kontaktiraju izvanzemaljci, a znanstvenici sa sveučilišta na Harvardu naveli su prošle godine da bi ti signali mogli biti propuštanja iz golemih odašiljača koji obično udaraju na svjetlosne brodove kako bi im omogućili kretanje diljem svemira.
Drugi su naveli da se manje inteligentni, ali jednako spektakularni uzroci, kao što su crne rupe ili guste zvijezde razbijaju jedna u drugu.
Takve signale primamo već godinama, no uzbuđenje je izazvalo to što su se udvostručili i što nikada nisu bili tako brzi i jaki.
Signali su radioeksplozije nevjerojatne energije, jednake količini energije koju je Sunce oslobodi u 80 godina, koje traju samo trenutak, a dolaze iz tajnovitog izvora. Sada znanstvenici imaju mnogo više primjera za proučavanje dok pokušavaju pronaći gdje dolazi eksplozija.
"Pronašli smo 20 brzih radioeksplozija u godini, što je gotovo udvostručenje broja otkrivenih diljem svijeta od kada su otkriveni 2007. godine", rekao je glavni autor dr. Ryan Shannon sa Sveučilišta tehnologije Swinburne i OzGrav ARC centru izvrsnosti.
"Korištenjem nove tehnologije Australije Square Kilometer Array Pathfinder (ASKAP), također smo dokazali da brzi radioprasak dolazi s druge strane svemira, a ne iz našeg galaktičkog susjedstva", nadodao je Shannon.
Nove zvijezde pomogle su znanstvenicima da prate eksplozije dok prolaze kroz svemir. Radiovalovi eksplozije putovali su milijardama godina, ponekad prolazili kroz oblake plina pri putovanju, a znanstvenici mogu iskoristiti tu činjenicu kako bi saznali da dolaze od otprilike pola puta preko svemira.
Zamislite plivača na utrci. Kada prepliva željenu udaljenost i stigne do cilja i dotakne zid, tek tada za njim stižu valovi koje je stvorio pri stizanju na cilj. Premda je on objekt koji se kreće, a voda zapravo ono što ga ''usporava'', prvi dolazi do cilja i potom uslijede valovi. Po istom principu znanstvenici objašnjavaju kako znaju da je val doputovao iz dubine svemira, a ne iz naše galaksije.
"Svaki put kad se to dogodi različite valne duljine koje čine prasak usporavaju se različitim količinama. Naposljetku, prasak iliti eksplozija dođe do Zemlje sa svojim spektrom valnih duljina koje dolaze na teleskop u mrvicu drugačijim vremenima, poput plivača na cilju“, kaže Shannon.
Sada se nadaju da će ih otkriti još više i točno odrediti njihov izvor. Ako to učine, možda će ih moći povezati s određenom galaksijom i tako razumjeti više o tome odakle dolaze.