Od kada je 2000. godine lansirana Međunarodna svemirska postaja (ISS) na njoj su provedeni brojni eksperimenti i istraživanja koja nisu moguća na Zemlji, a koja uvelike ovise i o kvaliteti i brzini povezanosti postaje s našom planetom. Za komunikaciju i internetsku povezanost ISS-a sa Zemljom koristi se kombinacija antena na zemljinoj površini nazvana Space Network te sustav posebnih satelita (Tracking and Data Relay Satellites – TDRS) smještenih u visokoj orbiti iznad raznih strateški važnih lokacija s kojih se šalju podaci u NASA-ine centre, sve uz proces kašnjenja manji od sekunde.
Sve donedavno, brzina primanja i slanja podataka na ISS-u iznosila je 300 Mbps, no nakon nadogradnji komponenata u globalnom komunikacijskom sustavu, uključujući arhitekturu antena Space Networksa, softverske modeme na samoj postaji te podatkovne procesore u NASA-inim centrima, ta je brzina "svemirskog interneta" udvostručena i sada iznosi 600 Mbps. Riječ je o velikim brzinama u kakvima rijetki korisnici na Zemlji mogu uživati, a omogućit će neka nova istraživanja i eksperimente na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
George Morrow iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard rekao je da komunikacijska mreža ima ključnu ulogu u svakoj njihovoj misiji te omogućuje slanje podataka iz svemirskih brodova, istraživačkih misija i tehnoloških demonstracija na Zemlju, a nadogradnjom te mreže pokazali su svoju posvećenost visokokvalitetnom operativom servisu za sva današnja i buduća istraživanja.
Nadogradnja infrastrukture omogućit će nove i složenije eksperimente za koje je potrebna još veća brzina slanja i primanja podataka, a time su postavljeni i temelji za buduće svemirske misije poput lunarne orbitalne platforme Gateway koja bi trebala kružiti oko Mjeseca i na kojoj bi se također trebali nalaziti astronauti kao i na ISS-u.
Izvor: Science Alert
