Otkako je krenuo s radom, svemirski teleskop James Webb ne prestaje oduševljavati znanstvenike, ali i širu javnost svojim snimkama. No, čini se kako su posljednje snimke pomalo zbunile znanstvenike koji su ih analizirali.
Naime, prilikom proučavanja stjenovitog egzoplaneta GJ 486 b, Webb je napravio nekoliko fotografija uz pomoć NIRSpec infracrvenog spektografa i otkrio - naznake vodene pare.
GJ 486 b spada u kategoriju egzoplaneta koji su preblizu svojoj zvijezdi da bi bili unutar nastanjive zone. Znanstvenici procjenjuju da se temperatura na njegovoj površini kreće oko 430 stupnjeva Celzija. Pa otkud onda vodena para?
Ako je vodena para povezana s planetom, to bi značilo da ima atmosferu, unatoč visokoj temperaturi i neposrednoj blizini svoje zvijezde. Znanstvenici su već pronalazili vodenu paru na plinovitim egzoplanetima, ali do ne i potvrđenu atmosfera oko stjenovitog egzoplaneta. Međutim, tim znanstvenika iz NASA-e upozorava da bi vodena para mogla biti na samoj zvijezdi – konkretno, u hladnim zvjezdanim pjegama – a ne na egzoplanetu.
Vidimo signal, a to je gotovo sigurno zbog vode. Ali još ne možemo reći je li ta voda dio atmosfere planeta, što znači da planet ima atmosferu, ili samo vidimo vodeni potpis koji dolazi od zvijezde, pojasnila je Sarah Moran sa Sveučilišta Arizona u Tucsonu, ujedno glavna autorica studije koja će biti objavljena u The Astrophysical Journal Letters.
Vodena para u atmosferi na vrućem stjenovitom planetu predstavljala bi veliko otkriće za znanost o egzoplanetima. Ali moramo biti oprezni i pobrinuti se da zvijezda nije krivac, dodao je Kevin Stevenson iz Laboratorija za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu.
Kako su pojasnili, GJ 486 b je za trećinu veći od Zemlje i tri puta masivniji, što znači da je stjenoviti svijet s jačom gravitacijom od Zemlje. Kruži oko zvijezde crvenog patuljka, za što mu je potrebno nešto manje od 1,5 zemaljskih dana.
Iako bi vodena para mogla ukazivati na prisutnost atmosfere na GJ 486 b, jednako prihvatljivo objašnjenje bilo bi i vodena para iz zvijezde. Naime, kako pojašnjavaju znanstvenici, čak i na našem Suncu, vodena para ponekad može postojati u sunčevim pjegama jer su te pjege vrlo hladne u usporedbi s okolnom površinom zvijezde.
Zvijezda oko koje se kreće GJ 486 b puno je hladnija od Sunca, pa bi se još više vodene pare koncentriralo unutar njezinih zvjezdanih pjega. Kao rezultat toga, mogao bi se stvoriti signal koji oponaša planetarnu atmosferu.
Nismo uočili dokaze da planet prelazi preko zvjezdanih pjega tijekom tranzita. Ali to ne znači da na drugim mjestima na zvijezdi nema mrlja. I to je točno fizički scenarij koji bi utisnuo ovaj signal vode u podatke i mogao bi izgledati kao planetarna atmosfera, objasnio je Ryan MacDonald sa Sveučilišta Michigan, jedan od koautora studije.
Za očekivati je da će atmosfera vodene pare postupno erodirati zbog zagrijavanja i zračenja zvijezda. Kao rezultat toga, ako atmosfera postoji, vjerojatno bi se morala stalno obnavljati vulkanima koji izbacuju paru iz unutrašnjosti planeta. Ako je voda doista u atmosferi planeta, potrebna su dodatna promatranja kako bi se suzio podatak o količini vode.
Bit će potrebna dodatna promatranja na kraćim infracrvenim valnim duljinama drugim Webbovim instrumentom, "Near-Infrared Imager and Slitless Spectrograph" (NIRISS), kako bi se napravila razlika između planetarne atmosfere i scenarija zvjezdanih pjega.
To spajanje rezultata s više instrumenata moći će stvarno odrediti ima li ovaj planet atmosferu ili ne, rekao je Stevenson na kraju.