Za promatrače koji prvi put promatraju neko esport natjecanje, možda će se ideja o dijeljenju milijunskih nagradnih fondova grupi "klinaca" koji igraju videoigre, činiti glupom. No činjenica je da je esport industrija sve veća i jača, a time su i nagradni fondovi velikih turnira sve impresivniji.
Najjednostavnije je povući paralelu s nogometom. Nagradni fond na Svjetskom nogometnom prvenstvu dovoljan je motiv za brojne nogometaše. A ni osvajanje titule prvaka nije za odbaciti.
Ista je situacija i u svijetu esporta. Samo esportaši ne trče po nekom terenu, već svu svoju energiju ulažu u pomicanje ruku po tipkovnici.
I baš kao i profesionalni sportaši, esportaši pate od ozljeda i narušenog zdravstvenog stanja zbog sati i sati koje provode pred računalima i na turnirima. Slabljenje vida, problemi s probavom, oštećenje živaca i zglobova u rukama i šakama cijena je koju plaćaju u želji da postanu esport milijunaši.
Neki su esportaši toliko narušili svoje zdravlje da su im liječnici preporučili da uzmu pauzu od igranja barem šest mjeseci.
Kirgistanac Evgenij Ri, poznatiji kao "Blizzy" ima samo 24 godine, no deset godina sustavnog igranja videoigara po 12 sati dnevno, toliko su mu uništili vid da mu je liječnik prepisao nošenje naočala i odmor od igranja. Ali zov esporta jači je od liječničke preporuke.
Rekao mi je da ne igram na računalu šest mjeseci kako bih povratio vid, ali nisam slušao. Moram igrati, ispričao je za Yahoo News.
Osim sve slabijeg vida, esportaše često muči i sindrom karpalnog tunela, stanja koje se javlja zbog stalnog pritiska na živac koji se nalazi u korjenu palca na dlanu. Iako sindrom karpalnog tunela nije karakterističan samo za esportaše, već se može pojaviti i kod ljudi koji stalno ponavljaju iste pokrete rukama, ipak se sve češće javlja kod mladih koji sate provode pred računalom.
Bolovi u rukama, utrnutost, pa čak i gubitak osjeta u prstima i šakama mogu dovesti do operacije ne bi li se povratila funkcionalnost ruku. Neki od gamera morali su zbog toga odustati od karijere esportaša.
Prije sam igrao, no imao sam problema s rukama i zapešćima pa sad treniram umjesto da igram jer ne mogu podnijeti napor, istaknuo je Kurtis Ling iz tima Newbee.
Ovim zdravstvenim poteškoćama treba pridodati i probleme s leđima zbog višesatnog sjedenja, ali i mentalne probleme poput anksioznosti, stresa i pritiska koji osjećaju u veoma natjecateljskom okružju.
Stoga ne iznenađuje da vrhunski timovi, uz trenere, odvjetnike, stručnjake za marketing i medije, zapošljavaju i liječnike te fizioterapeute. Jer baš kao što profesionalni nogometaši ili košarkaši moraju naučiti brinuti se za svoje zdravlje, tako i esportaši moraju naučiti kako se pravilno hraniti, vježbati i, možda ono najvažnije, kad uzeti pauzu.
Na kraju, postavlja se pitanje - isplati li se već u tinejdžerskoj dobi uništiti vlastito zdravlje (kako fizičko tako i mentalno) zbog nekoliko milijuna dolara? Esportaši, čini se, na to odgovaraju jasnim i glasnim "da".
Izvor: Yahoo News
