U maloj špilji južno od Pariza znanstvenici vjeruju da su otkrili nešto što bi moglo biti najstarija trodimenzionalna karta teritorija lovaca i sakupljača, urezana u pod špilje prije otprilike 20.000 godina.
Geoznanstvenici Médard Thiry iz Centra geoznanosti u Francuskoj i Anthony Milnes s australskog Sveučilišta u Adelaideu, opisuju kako su pretpovijesni ljudi uklesali minijaturni model okolne doline u kameni pod špilje. Dok je kiša curila kroz kanale, udubine i kotline, izrezbarena površina simulirala je rijeke, bare i brda.
Nije točna replika terena, ali...
Karta nije izravna geografska replika; strane doline izgledaju obrnuto kako bi pratile prirodni nagib dna špilje. Međutim, izgled jasno asocira na kartografiju, tvrde Thiry i Milnes u svojoj studiji, koja je objavljena u časopisu Oxford Journal of Archaeology. Isto tako su primijetili da tok vode preko gravura ukazuje na funkcionalni prikaz riječnog sustava koji podsjeća na obližnju dolinu.
Točnost crteža ove hidrografske mreže otkriva izvanrednu sposobnost apstraktnog razmišljanja kod onih koji su je nacrtali i kod onih kojima je bila namijenjena, ističu autori spomenute studije.
Špilja, Ségognole 3, dio je kompleksa pješčenjaka u Francuskoj s preko 2000 gravura iz kamenog doba. Značenje te karte leži u podrijetlu iz gornjeg paleolitika, kada su nastajala ljudska naselja. Arheolozi su nedavno otkrili dva ugravirana konja i trokutasti oblik nalik ljudskoj anatomiji. Kanal kroz trokut nosio je kišu, vjerojatno simbolizirajući vulvu.
Nagađanja oko svrhe pronađene karte
Prateći tok vode dublje u špilju, Thiry i Milnes identificirali su dodatne ljudske modifikacije. Bazen blizu vrha, naizgled ručno povećan, djelovao je kao rezervoar koji je dovodio kišnicu u špilju. Nizvodno je voda tekla u kanale nalik riječnim deltama i močvarama. Zaobljeni humci, okruženi utorima, vjerojatno su predstavljali brežuljke.
Gornja terasa mogla bi odgovarati platou doline, dok utori kroz sredinu sugeriraju rijeku École i njezine pritoke. Kotline i izbočine poravnavaju se s jezercima, podnožjima i brežuljcima u tom području.
Umjesto geografski prikaz ili karta najbližeg krajolika, urezani pod galerije u Ségognole 3 čini se kao prikaz prostornih odnosa značajki stvarnog okolnog krajolika, objašnjavaju autori istraživanja.
Thiry i Milnes smatraju da je ta karta možda služila u obrazovne, ritualne ili pripovjedačke svrhe.
Izvor: Science Alert
