Generativna AI poput chatbota ChatGPT nikoga nije ostavila ravnodušnim. Čini se kako je sa svojim mogućnostima već sada nadmašila očekivanja i najvećih AI optimista, a jasno je kako će se njen rapidan razvoj nastaviti i dalje. Sa sve većim napretkom i mogućnostima, čini se kako je neizbježno da ćemo u budućnosti imati superinteligenciju, odnosno sustave bazirane na AI koji će biti značajno bolji u odnosu na današnju generativnu AI.
Kad će se to dogoditi i kako će se to odraziti na svijet u kojem živimo, nije poznato i teško je predvidjeti. Ako pitate ekipu iz OpenAI-a, kompanije koja je razvila ChatGPT, tako nešto i nije toliko daleko i govorimo o razdoblju od deset godina. Tako barem razmišljaju Sam Altman, Greg Brockman i Ilya Sutskever koji su u zajedničkoj objavi na blogu kompanije napisali kako već sada treba razmišljati o vremenu u kojem ćemo živjeti zajedno s takvom superinteligencijom.
Među inim, na blogu su napisali kako su razlozi zbog kojih uopće razvijaju AI jest da će nas umjetna inteligencija voditi u bolji svijet u odnosu na onaj koji uopće možemo zamisliti te će omogućiti veliki ekonomski rast i povećanje kvalitete života, a drugi je što je superinteligenciju nemoguće zaustaviti. Ona je već sada dio tehnološkog napretka kojem svjedočimo i broj aktera koji je koriste sve je veći.
Takva bi inteligencija trebala nadmašiti vještine stručnjaka u većini domena, uz učinkovitost kakvoj ljudi, čini se, neće moći parirati te će to biti najmoćnija tehnologija u odnosu na sve druge tehnologiju iz prošlosti. Omogućit će nam dramatično veći prosperitet, no jasno, uz nju će biti vezani različiti rizici. Trojac iz AI-a čak spominje i egzistencijalne rizike zbog kojih ne možemo biti samo reaktivni.
Što se regulacije umjetne inteligencije tiče, o čemu je Altman nedavno razgovarao i s američkim senatorima, potrebno je već danas poduzeti prve korake kako bi dočekali spremni superinteligenciju. Pri tome je od velike važnosti da donošenje pravila, zakona i regulativa koja je zamišljena kako bi nas zaštitila od lošeg djelovanja umjetne inteligencije ne bi smjela ograničiti razvoj umjetne inteligencije koja ima nevjerojatno velik potencijal.
Regulativa
Kakva su razmišljanja vodećih ljudi OpenAI-a o prvim koracima koje treba poduzeti za zaštitu umjetne inteligencije u budućnosti, možemo pročitati na spomenutom blogu. Za početak, smatraju kako je potreban određeni nivo koordinacije i suradnje među onima koji razvijaju umjetnu inteligenciju, kako bi se osigurala sigurnost, ali i integracija takvih sustava s društvom. Spominju kako pri tome svoj obol moraju dati države, ali i individualne kompanije koje bi trebale zadržati visoke standarde pri razvoju AI alata i ponašati se odgovorno pri tome.
Kao drugi važan korak smatraju osnivanje neke vrste agencije poput međunarodne agencije za atomsku energiju koja bi imala višestruku ulogu u regulaciji i praćenju razvoja umjetne inteligencije. “Važno je da se takva agencija fokusira na smanjenje egzistencijalnog rizika, a ne na izazove koje trebaju ostaviti individualnim državama poput definiranja što bi se trebalo dopustiti da AI govori”, stoji u objavi na blogu.
Takva bi agencija mogla provoditi istrage, testirati usklađenost sa zakonima i normama, brinuti se za sigurnost razvoja, ograničavati taj razvoj kompanijama koje ne posluju u skladu s nekim općeprihvaćenim normama ili zakonima itd. Kompanije bi već danas trebale implementirati neke od takvih elemenata, a isto bi mogle napraviti i države.
Gledate li na budućnost pozitivno ili negativno?
No ono o čemu svakako treba voditi računa jest da cijeli proces bude pod budnim okom javnosti te da bi ljudi na demokratski način trebali odlučivati o granicama i onom što je dopušteno za AI sustave.
Dakle, što se naše budućnosti tiče, sve je otvoreno. S jedne strane Altman i ekipa iz OpenAI-a govore o utopističkoj ideji kako bi ljudski rod zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i strojevima mogao živjeti u puno boljem i ljepšem svijetu, dok s druge strane spominju kako ova tehnologija predstavlja prijetnju našoj egzistenciji.
Nadamo se kako ćemo za deset godina biti bliži ovom prvom razmišljanju o boljem svijetu (dakako, ako njime bude dominirala superinteligencija, pitanje je što će ljudi tada raditi), nego ovom drugom o egzistencijalnoj ugroženosti.