Znanstvenici s japanskog Sveučilišta Tohoku razvili su uređaj koji napaja biobaterija i koji može dozirati lijekove s velikim molekulama duž čitave površine kože, ali i izvlačiti intersticijske tekućine u dijagnostičke svrhe.
Tim predvođen Matsuhikom Nishizawom sa spomenutog sveučilišta razvio je uređaj manji od nokta na malom prstu ruke koji u sebi ima mrežu poroznih mikroigala, koje služe kao međusobno povezane cjevčice za ili ubrizgavanje ili izvlačenje tekućine, uključujući i cjepiva s velikim molekulama, ili čak i inzulin.
To je korak dalje od već komercijaliziranih flastera koji mogu unositi lijekove bazirane na malim molekulama i koji se koriste za doziranje postoperativnih analgetika ili za liječenje migrena, a Nishizawa ističe da je njegov tim to postigao bez potrebe za promjenom veličine iglica.
Porozne mikroiglice duge su tek 250 mikrona, što je otprilike širina tri vlasi ljudske kose, odnosno dovoljno da penetrira kroz vanjski sloj kože, a da ne oštećuje krvne žile ili mrežu živaca pod kožom.
Kad se primijeni niski napon na mrežu mikroiglica premazanu hidrogelom, stvara se protok tekućine sličan onom kod korištenja klasičnih injekcija.
Taj protok naziva se elektroosmotski tok i on može povećati razinu prijenosa lijekova preko kože ili brzinu izvlačenja intersticijske tekućine koju se onda može testirati, primjerice na razinu glukoze i slično.
Ovo istraživanje prvi je dokaz da elektroosmotski tok koji stvara mreža poroznih mikroiglica ubrzava transdermalnu penetraciju molekula lijekova te izvlačenje intersticijske tekućine, kaže Nishizawa.
Uređaj se napaja biobaterijom, koja se sastoji od četiri elektrode i koja kemijsku energiju dobivenu tako što enzimi obrađuju šećer i atmosferski kisik pretvara u električnu energiju. Biobaterija i mreža poroznih mikroigala nalazi se na ljepljivom flasteru koji je manji od poslovne kartice.
Japanski znanstvenici trenutačno razvijaju mrežu poroznih mikroiglica od biorazgradivog polimera. Nishizawa ističe da bi u budućnosti to značilo u potpunosti organski proces elektroosmotskog toka putem flastera koji je u potpunosti siguran i čije su komponente u cijelosti biorazgradive.
Izvor: Nano Magazine