Tim američkih znanstvenika sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku definirao je kemijske spojeve u ljudskoj krvi koji su odgovorni za privlačenje komaraca te su tako postavili temelj za pronalazak lijeka koji bi mogao ljude učiniti manje privlačnima komarcima.
Za istraživanje su koristili genetski modificirane ženke komaraca, kako bi otkrili koji im se neuroni pale prilikom testiranja s krvi.
Samo ženke komaraca hrane se krvlju sisavaca, a krv im je potrebna za razvoj jajašaca. Inače im je glavni izvor hrane biljni nektar, kao i tisućama drugih vrsta insekata.
No navika sisanja krvi sisavcima, a pogotovo ljudima, komarca je učinila najsmrtonosnijom životinjom na planetu. Više od pola milijuna ljudi godišnje umire od posljedica zaraznih bolesti poput malarije, žute groznice i tropske groznice, koje prenose komarci.
Američki znanstvenici zavarali su komarce i natjerali ih da se prebace na sisanje krvi tako što su im ponudili mješavinu četiri kemijska spoja razvijene da oponašaju aromu u ljudskoj krvi. U toj mješavini bili su glukoza, natrijev klorid, natrijev bikarbonat i adenozin-trifosfat (ATP, koji je kemijski spoj koji daje energiju stanicama).
Znanstvenici isto tako mogu prepoznati kad komarci djeluju u normalnom režimu prehrane, a kad u režimu prehrane ljudskom krvlju, a to znaju zbog dijela njihovih usta nalik igli, pomoću kojih se komarci hrane.
U njihove genetski modificirane ženke komaraca ubačeni su fluorescentni markeri koji svijetle kad se aktivira živčana stanica, što je omogućilo američkim znanstvenicama praćenje koje se specifično živčane stanice pale kad se komarcima nude različiti izvori prehrane.
Samo jedan podskup neurona aktivira se na aromu ljudske krvi, uključujući pravu ljudsku krv i onu koju su sintetizirali sami američki znanstvenici.
Ako komarci ne mogu otkriti okus krvi, onda u teoriji ne mogu ni prenositi bolesti, smatra Veronica Jove, jedna od znanstvenica uključena u studiju.
Njezina kolegica Leslie Vosshall kaže pak da bi njihovo otkriće moglo dovesti do razvoja oralnih sredstava protiv komaraca koja bi ometala njihova osjetila za krv.
Isto tako, Vosshall je istaknula da je možda nemoguće uopće razumjeti do kraja kakav okus komarcima imaju ljudi, odnosno ljudska krv. Pokušala je to objasniti primjerom pčela koje cvjetove vide u ultraljubičastim nijansama koje su nevidljive ljudskom oku, ili primjerom šišmiša koji koriste nama nečujne zvučne valove kako bi se orijentirali u prostoru.
Takvo nešto ne postoji u ljudskom osjetilnom iskustvu, kaže Vosshall.
Izvor: Independent