Mjesečevi vrtlozi, svijetle mrlje na Mjesečevoj površini, intrigirali su znanstvenike od svog otkrića u 17. stoljeću. Unatoč opsežnim proučavanjima, ta svijetla lunarna područja, poput dobro poznatog Reiner Gamma vrtloga, ostaju misterij.
Nedavna studija Sveučilišta Stanford i Sveučilišta Washington u St. Louisu (WUSL) predlaže novo objašnjenje za te misteriozne svjetle mrlje. Za razliku od Zemlje, Mjesecu nedostaje globalno magnetsko polje koje bi ga zaštitilo od Sunčevih nabijenih čestica, zbog čega mjesečeva površina s vremenom potamni zbog kemijskih reakcija. Međutim, čini se da su neka područja zaštićena malim magnetskim poljima, koja se poklapaju sa svjetlosnim vrtlozima. Ipak, nisu sve stijene u tim poljima reflektirajuće, niti sva magnetska polja na Mjesecu imaju vrtloge.
Rušenje prethodnih teorija
Prethodne teorije sugerirale su da udarci mikrometeorita pokreću nabijene čestice prašine, stvarajući barijere magnetskog polja koje reflektiraju solarne vjetrove. Znanstvenici sa Stanforda i WUSL-a sada osporavaju tu hipotezu, tvrdeći da neka druga sila mora magnetizirati Mjesečeve vrtloge i skrenuti čestice Sunčevog vjetra. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets.
Udari bi mogli uzrokovati ove vrste magnetskih anomalija, ali postoje neki vrtlozi gdje jednostavno nismo sigurni kako bi udar mogao stvoriti takav oblik i tu veličinu stvari. Druga teorija je da ispod zemlje imate lave koje se polako hlade u magnetskom polju i stvaraju magnetsku anomaliju, kaže planetarni znanstvenik Michael Krawczynski s WUSL-a.
Radarski dokazi
Radarski dokazi pokazuju da se ispod Mjesečeve površine nalaze ostaci drevne rastaljene stijene. Te podzemne rijeke ohlađene magme ukazuju na vulkansku aktivnost prije nekoliko milijardi godina. Koristeći model brzine hlađenja magme, Krawczynski i njegov tim istražili su kako mineral ilmenit, čest u lunarnim vulkanskim stijenama, može proizvesti učinak magnetiziranja.
Njihovi eksperimenti pokazuju da sporo hlađenje ilmenita može potaknuti zrnca metalnog željeza i željezo-nikl legura unutar Mjesečeve kore i gornjeg plašta da generiraju jako magnetsko polje. Taj učinak, zaključuju znanstvenici, mogao bi objasniti jaka magnetska područja povezana s Mjesečevim vrtlozima.
Ako namjeravate stvarati magnetske anomalije metodama koje opisujemo, tada podzemna magma mora imati visok sadržaj titana. Vidjeli smo naznake ove reakcije koja stvara metalno željezo u lunarnim meteoritima i u lunarnim uzorcima s Apolla. Ali svi ti uzorci su površinski tokovi lave, a naša studija pokazuje da bi hlađenje pod zemljom trebalo značajno pojačati te reakcije formiranja metala, kaže Krawczynski.
NASA-ina nadolazeća misija Lunar Vertex ima za cilj istražiti Reiner Gamma vrtlog izravno bušenjem površine Mjeseca. Ta misija, zakazana za 2025. godinu, mogla bi pružiti dokaze potrebne za rješavanje misterija Mjesečevih vrtloga.
Izvor: Science Alert
