Znanstvenici imaju ideju kako bi se postojeću mrežu kabela od optičkih vlakana, koji se protežu kroz mora i oceane te vijugaju pod tlom, upotrijebiti u još jednu svrhu - promatranje Zemljine površine odozdo.
U tom smislu, 1,2 milijuna kilometara postojećeg optičkog kabela moglo bi se kombinirati sa satelitima i drugim instrumentima za daljinsko očitavanje i u svrhu praćenja cijelog planeta u stvarnom vremenu. Preciznije rečeno, na taj bi se način mogle pratiti oluje i potresi, predlaže tim koji stoji iza ideje, kao i brodovi i kitovi koji prolaze morima. Ta bi mreža čak mogla imati i potencijal da se koristi za uočavanje pokvarenih cjevovoda.
Globalni opservatorij
To bi mogao biti globalni opservatorij koji će revolucionarizirati znanosti o oceanu i Zemlji, kaže geofizičar Martin Landrø s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju (NTNU). Istraživanje vezano za to objavljeno je u znanstvenom časopisu Scientific Reports.
Praćenje tom mrežom bi se provodilo pomoću mogućnosti akustičnog senzora optičkih kabela. Sva savijanja u kablovima uzrokovana zvučnim valovima ili stvarnim valovima mogu se pokupiti i protumačiti u svrhu mjerenja kretanja.
Dokazali da funkcionira
Znanstvenici iz istog tima koji predlaže novu namjenu globalne mreže optičkih kabela, pokazali su kako to funkcionira kroz praćenje kitova diljem Arktika. Tijekom 44 dana promatranja iz 2020. godine, znanstvenici su uspjeli detektirati više od 800 vokalizacija kitova kroz podvodni kabel duljine 120 kilometara. Također su detektirali veliku oluju udaljenu 13.000 kilometara od tog kabela.
Sve je to omogućeno postavom poznatom kao Distributed Acoustic Sensing (DAS) i uređajem koji se zove ispitivač. Ispitivač šalje svjetlosni puls niz optički kabel, koji zatim otkriva i precizno mjeri svako njegovo savijanje.
Ova tehnologija postoji već dugo, ali je napravljen veliki korak naprijed u posljednjih pet godina. Sad možemo ovo koristiti za praćenje i mjerenje akustičnih signala na udaljenostima do 100 do 200 kilometara. Dakle, to je nova stvar, kaže Landrø.
Trenutna ograničenja
Ipak, postoje i ograničenja, jer rezultati koje proizvodi taj sustav sadrže puno šuma, a to znači da je teže odabrati signale nego što je to slučaj s, primjerice, seizmometrima. No, tu kao korekcija služe drugi senzorski uređaji poput satelita, koji daju dodatni kontekst napravljenim mjerenjima. Isto tako, riječ je o tehnologiji koja se zapravo stalno nadograđuje. Primjerice, DAS ispitivači ne mogu 'vidjeti' stare komponente unutar kabela od optičkih vlakana koji se koriste za produljenje signala, ali znanstvenici naporno rade na uklanjanju tog ograničenja.
Landrø i njegov tim žele naglasiti i da bi njihova svjetska promatračka mreža djelovala kao dopuna drugim sustavima, a ne kao njihova zamjena. S obzirom na to da je riječ o opsežnom kalibriranju, potencijalni broj nalaza mogao bi biti ogroman.
Eksperiment DAS senzora i promatranja kitova pokazuje potpuno novu upotrebu ove vrste optičke infrastrukture, što rezultira izvrsnom, jedinstvenom znanošću, poručuje na kraju Landrø.
Izvor: Science Alert