Revolucionarna studija koju je proveo međunarodni znanstveni tim otkrila je pet različitih bioloških varijanti Alzheimerove bolesti, od kojih svaka ima jedinstven učinak na mozak. Ispitivanje proteina cerebrospinalne tekućine na 606 pojedinaca sugerira da su prethodni lijekovi možda bili pogrešno percipirani, što je potencijalno dovelo do pogrešnih zaključaka o njihovoj učinkovitosti u liječenju Alzheimerove bolesti.
Betty Tijms, neuroznanstvenica iz Alzheimerovog centra u Amsterdamu, i njezin tim, upotrijebili su proteomiku masene spektrometrije kako bi ispitali cerebrospinalnu tekućinu 419 osoba s Alzheimerovom bolešću i 187 osoba iz kontrolne skupine. Ta napredna metoda omogućila im je identificiranje 1058 proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću, što je dovelo do prepoznavanja pet različitih podtipova te bolesti. Te su podtipove karakterizirale varijacije kao što su hiperplastičnost, imunološka aktivacija, disregulacija RNK, disfunkcija koroidnog pleksusa i oštećenje krvno-moždane barijere, a svaki pokazuje specifične promjene u skupinama proteina povezanih s upalom i rastom živčanih stanica.
S obzirom na različite obrasce molekularnih procesa i profile genetskog rizika od Alzheimerove bolesti, vjerojatno je da će podtipovi Alzheimerove bolesti zahtijevati specifične tretmane, ističu Tijms i njezini kolege.
Liječenje treba prilagoditi
Identificirani podtipovi te bolesti mogu zahtijevati prilagođene tretmane, s obzirom na njihove jedinstvene genetske profile rizika i kliničke ishode. Štoviše, studija naglašava potencijalni utjecaj odgovora na lijekove specifičnih za podtip bolesti. Primjerice, lijekovi usmjereni na amiloid mogu biti učinkoviti za podtip s povećanom proizvodnjom amiloida, ali potencijalno štetni za podtip s njegovom smanjenom proizvodnjom.
Tijms naglašava važnost ovog otkrića za ranu dijagnozu i intervenciju, nudeći nadu i za odgađanje pojave simptoma Alzheimerove bolesti. Studija također povezuje novootkrivene biološke podtipove s različitim anatomskim obrascima atrofije mozga, vremenskom okviru preživljvanja bolesti i kliničkim ishodima, što ukazuje na nijansiranije razumijevanje bolesti.
Nuspojave koje proizlaze iz određenih tretmana također mogu ovisiti o podtipu. Na primjer, dok antitijela mogu lakše prijeći krvno-moždanu barijeru u podtipu 5, te osobe mogu biti izložene povećanom riziku od cerebralnog krvarenja do kojeg može doći pri liječenju antitijelima, ističu autori studije.
Lijek i dalje nedostižan
Alzheimerova bolest, koja se tradicionalno promatra kao jedna bolest s varijacijama u simptomima, predstavlja zagonetan izazov za znanstvenike. Trenutačni tretmani pružaju ograničeno upravljanje simptomima, a lijek z bolest i dalje ostaje nedostižan.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Aging, označava ključni korak naprijed u borbi protiv Alzheimerove bolesti, naglašavajući potrebu za daljnjim potvrđivanjem i istraživanjem odgovora na lijekove koji su specifični za podtip te bolesti. Sa svakim otkrićem, međutim, znanstvena zajednica sve je bliže razotkrivanju složenosti tog iscrpljujućeg neurodegenerativnog poremećaja.
Izvor: Science Alert