"Zaboravljena" sjećanja mogu se povratiti aktiviranjem odabranih moždanih stanica ili s lijekom koji se obično koristi kod ljudi za liječenje kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), pokazala je nova znanstvena studija provedena na miševima. Ta se sjećanja mogu vratiti danima kasnije nakon što su zapravo zagubljena negdje u mozgu.
Iako bi se moglo činiti pomalo ludim, sjećanja su zapravo na neki način kodirana u moždanim stanicama. Nova studija zapravo otkriva ponešto o novim sjećanjima za koja smo mislili da smo ih izgubili zbog neispavanosti.
Neispavanost utječe na pamćenje
Prethodna znanstvena istraživanja pokazala su kako čak i kratka besana razdoblja utječu na procese pamćenja, mijenjajući razine proteina i strukturu moždanih stanica. No znanstvenici još uvijek nisu bili sigurni utječe li gubitak sna na način na koji se informacije pohranjuju, otežavajući im kasniji pristup, ili se novostvorena sjećanja potpuno gube kada smo neispavani.
Odgovor na to pitanje u istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Current Biology potražili su Robbert Havekes, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Groningenu, i njegovi kolege. Za potrebe istraživanja koristili su miševe, koji šest sati nisu spavali nakon što su istražili kavez s nekoliko predmeta u njemu. Nekoliko dana kasnije ti miševi nisu uspjeli otkriti da je jedan od objekata premješten na novu poziciju, osim ako se određeni neuroni u hipokampusu, tankom području mozga koji pohranjuje prostorne informacije i konsolidira sjećanja, nisu aktivirali pomoću svjetla.
Informacije nisu izgubljene, ali ih je teško vratiti
Rezultati istraživanja pokazali su da su se miševi mogli sjetiti gdje su se izvorni objekti nalazili ako su hipokampalni neuroni koji kodiraju tu informaciju bili potaknuti umjetnim putem.
Informacije su zapravo bile pohranjene u mozgu, ali ih je bilo teško vratiti, objašnjava Havekes.
Ipak, tehnika koja se koristi za takav povrat sjećanja i koja se naziva optogenetika eksperimentalni je pristup koji zahtijeva genetsko prilagođavanje (kako bi se stanice učinile osjetljivima na svjetlo) i kao takva još je daleko od primjene na ljudima. No kako bi više eksperimentirali na miševima s manje invazivnim pristupom, Havekes i njegovi kolege okrenuli su se lijeku za KOPB pod nazivom roflumilast. Među različitim je učincima lijeka i povećanje razine specifične stanične signalne molekule koja se smanjuje kada je pamćenje oslabljeno zbog gubitka sna.
Kada smo miševima koji su bili trenirani dok su bili neispavani dali roflumilast neposredno prije drugog testa, sjetili su se, baš kao i s izravnom stimulacijom neurona, kaže Havekes.
Učinci vraćanja pamćenja s roflumilastom bili su vidljivi pet dana nakon početka eksperimenta, a kada su korišteni i lijek i aktivacija svjetlom, onda čak i duže.
Revitalizirana i neka stara pitanja
Iako je nova studija usmjerena na razotkrivanje molekularnih mehanizama pamćenja i njegove obnove, ona zapravo postavlja i neka prastara pitanja o tome kako su sjećanja kodirana u moždano tkivo. Stoljećima su znanstvenici su stoljećima razmišljali, a potom i tražili mreže moždanih stanica za koje su mislili da su pohranjena sjećanja. Povezanost i snaga tih mreža, koje su nazvane engrami, smatra se ključnima za pohranjivanje sjećanja.
Optogenetika je revitalizirala istraživanje memorijskih engrama, a koristeći tu tehniku, znanstvenici su kod miševa izazvali reakcije "zamrzavanja" povezane sa strahom tako što su reaktivirali podskup neurona hipokampusa koji su bili aktivni tijekom ranijeg iskustva straha.
Iako optogenetika zasad ostaje u području studija na životinjama, dugoročni cilj ove vrste istraživanja jest razumjeti kako se informacije stječu, pohranjuju i prisjećaju kod ljudi te u konačnici jednog dana možda i pronaći način kako pomoći ljudima čije je pamćenje oslabljeno.
Izvor: Science Alert