Između tri i 11 milijuna tona plastičnog otpada se nakupilo na dnu svjetskih oceana, prema studiji koju su ovog mjeseca objavili australski i kanadski istraživači.
Podvodnim vozilima na daljinsko upravljanje (ROV) omogućeno je približno kvantificiranje plastičnog otpada koji završava na morskom dnu i određivanje mjesta na kojima se nakuplja prije nego što se raspada u manje dijelove i miješa sa sedimentom, rekla je Denise Hardesty iz australske znanstvene agencije Csiro.
Znamo da milijuni tona plastičnog otpada ulaze u naše oceane svake godine, no ono što nismo znali jest koliko tog onečišćenja završi na oceanskom dnu, rekla je Hardesty, jedna od autorica izvješća, koje su izradili Csiro i sveučilište u Torontu.
Premda su se ranije objavljivale procjene količine mikroplastike, studija "Plastika u dubokom moru - Globalna procjena akumulacije na dnu oceana" bavi se većim predmetima poput mreža, čaša ili plastičnih vrećica.
S obzirom na to da se očekuje udvostručenje korištenja plastike do 2040., za zaštitu morskih ekosustava i životinjskog svijeta ključno je razumjeti kako i gdje se otpad premješta u oceanu, tvrde znanstvenici.
Onečišćenje plastikom na morskom dnu moglo bi biti 100 puta veće od količine plastike koja pluta na površini, rekla je Alice Zhu, doktorandica na sveučilištu u Torontu koja je predvodila istraživanje.
Dno oceana je stoga postalo dugoročno odlagalište za veći dio plastičnog otpada.
To je dodatno pogoršano krajnje sporim stopama razgradnje plastike u hladnim okolišima kojima nedostaje kisika i ultraljubičastog zračenja, stoji u istraživanju.
Prema rezultatima, oko pola (46 posto) procijenjene plastične mase se nalazi iznad 200 metara dubine, a ostatak se proteže sve do 11.000 metara.