Ogromno područje ledenjaka Thwaites na Antarktici nastavlja se otapati te bi većina mogla biti izgubljena do 23. stoljeća, tvrde stručnjaci.
Površina ledenjaka otprilike odgovara otoku Velike Britanije ili američke savezne države Floride.
Količina leda koji utječe u more iz Thwaitesa i susjednih glečera i više se nego udvostručila između 1990-ih i 2010-ih.
Stručnjaci kažu da su glečer i šire područje Zaljeva Amundsenova mora odgovorni za osam posto trenutačne stope rasta globalne razine mora od 4,6 milimetara godišnje.
Jedan od najvećih ledenjaka na svijetu
Radi se o jednom od najvećih ledenjaka u svijetu te jednom od onih koji se najbrže mijenjaju, a ako se u potpunosti otopi, razina mora podigla bi se za 65 centimetara.
Najnoviji računalni modeli predviđaju da će se gubitak leda ubrzati tijekom 22. stoljeća te bi mogao dovesti do potpunog otapanja ledenog pokrivača zapadne Antarktike u 23. stoljeću.
Stručnjaci tvrde da je potrebna promptna i održiva klimatska intervencija kako bi se stvari promijenile nabolje.
Znanstvenici su od 2018. na udaljenom ledenjaku otkrili kompleksan okoliš koji se brzo mijenja, a znanstvenici iz Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država se ovog tjedna sastaju u britanskoj ustanovi za istraživanje Antarktika (BAS) u Cambridgeu kako bi raspravili o svojim opservacijama,
Otapat će se i još brže
Prije početka projekta Međunarodne suradnje za ledenjak Thwaites (ITGC) malo se toga znalo o mehanizmima koji upravljaju otapanjem toliko velikog ledenjaka.
Rob Larter, znanstveni koordinator ITGC-a i geofizičar BAS-a, kazao je: Thwaites se otapa više od 80 godina, što je znatno ubrzano tijekom proteklih 30 godina, a naši nalazi upućuju na to da će se otapati dalje i brže. Postoji suglasje da će se otapanje ledenjaka Thwaites ubrzati nekada unutar idućeg stoljeća.
Međutim, također postoji zabrinutost da bi drugi procesi koje su otkrile nedavne studije, a koji još nisu dovoljno istraženi bili uključeni u velike modele, mogli (još) ranije izazvati ubrzanje otapanja, dodaje Larter.
Znanstvenici su koristili podvodne robote, nove tehnike ispitivanja i nove pristupe ledenim tokovima i modeliranju lomljenja kako bi dobili nove uvide u ove procese.
Kažu da iako je to poboljšalo sposobnost računalnih modela da predviđaju što bi se moglo dogoditi, i dalje ima mnogo nepoznanica glede budućnosti ledenjaka.