Dijamante na Zemlji najčešće pronalazimo duboko ispod površine. No, nova studija objavljena u znanstvenom časopisu Science Advances sugerira kako je situacija s dijamantima u svemiru nešto drugačija. Naime, znanstvenici su ranije teoretizirali da ekstremno visoki tlak i temperature pretvaraju vodik i ugljik u čvrste dijamante tisućama kilometara ispod površine ledenih divova u svemiru. Novo istraživanje, u tu je jednadžbu dodalo i kisik te otkrilo da bi na ledenim divovima diljem svemira mogla padati - "dijamantna kiša".
Dominik Kraus, fizičar u njemačkom istraživačkom laboratoriju HZDR i jedan od autora studije, rekao je da su dijamantne oborine sasvim drugačije od kiše na Zemlji.
Vjeruje se da se ispod površine planeta nalazi vruća, gusta tekućina, gdje se dijamanti formiraju i polako tonu do stjenovitih jezgri potencijalno veličine Zemlje, više od 10.000 kilometara ispod površine, rekao je Kraus. Tamo bi dijamanti mogli formirati goleme slojeve koji se protežu "stotinama kilometara ili čak i više", rekao je Kraus za AFP te dodao da nastaju pod sličnim silama kao i na Zemlji.
S ciljem repliciranja procesa, znanstveni tim pronašao je potrebnu mješavinu ugljika, vodika i kisika u lako dostupnom izvoru – PET plastici, koja se koristi za svakodnevno pakiranje hrane. Kraus je rekao da iako su istraživači koristili vrlo čistu PET plastiku, u načelu bi eksperiment trebao funkcionirati i s bocama Coca-Cole.
Tim je zatim okrenuo optički laser velike snage na plastiku u SLAC National Accelerator Laboratoryju u Kaliforniji.
Vrlo, vrlo kratki bljeskovi rendgenskih zraka nevjerojatne svjetline omogućili su im da promatraju proces nanodijamanata, sićušnih dijamanata koji su premali da bi se vidjeli golim okom, kako nastaju, pojasnio je Kraus.
Kisik koji je prisutan u velikim količinama na tim planetima stvarno pomaže pri usisavanju atoma vodika iz ugljika, tako da je tim dijamantima zapravo lakše nastati, dodao je Kraus.
Novi način za izradu nanodijamanata?
Eksperiment bi mogao ukazati na novi način proizvodnje nanodijamanata, koji imaju širok i rastući raspon primjena uključujući isporuku lijekova, medicinske senzore, neinvazivnu kirurgiju i kvantnu elektroniku.
Nanodijamanti se trenutno proizvode tako da se uzme hrpa ugljika ili dijamanta i digne u zrak eksplozivom. Laserska proizvodnja mogla bi ponuditi čišću i lakše kontroliranu metodu za proizvodnju nanodijamanata, rekao je Benjamin Ofori-Okai, znanstvenik SLAC-a i koautor studije.
Istraživanje dijamantne kiše ipak ostaje hipotetsko, jer se malo zna o Uranu i Neptunu, najudaljenijim planetima u našem Sunčevom sustavu. Samo je jedna letjelica, NASA-in Voyager 2 1980-ih, proletjela pored dvaju ledenih divova, a podaci koje je poslala još uvijek se koriste u istraživanjima.
NASA je međutim zacrtala potencijalnu novu misiju na te planete, koja bi mogla biti pokrenuta sljedećeg desetljeća.
To bi bilo fantastično, smatra Kraus. Dodao je da se jako veseli više podataka, čak i ako za to bude potrebno desetljeće ili dva.
Izvor: Science Alert