Za sebe kaže da je rođen u najdosadnijem mjestu na svijetu, u gradu Leuvenu smještenom u belgijskoj regiji Flandriji iz koje je jedva čekao pobjeći i osjetiti avanture. Herojem djetinjstva smatrao je Che Guevaru, a jedna od želja kada odraste bila je da postane istraživač, no pitao se što bi novoga mogao otkriti, kada je svijet već bio otkriven i istražen. Peter Piot zaista je postao poznat po svom otkriću, zahvaljujući kojem su spašeni i brojni životi, a kakav je status ovog mikrobiologa i izvan znanstvenih krugova najbolje govori nadimak koje mu je dao novinar Financial Timesa tijekom nedavnog intervjua kada ga je nazvao "rock-zvijezdom virologije".
Njegov se život promijenio kada je iz Zaira (zemlje koja danas nosi ime Demokratska Republika Kongo) u laboratorij u Antwerpenu u kojem je radio stigla bočica s uzorkom krvi koji je trebalo analizirati. Tada se već proširio glas o bolesti od koje ljudi umiru u Zairu, a uzorak koji je dobio bio je od časne sestre koja je također preminula u nepoznatim okolnostima. Virolozi su smatrali da je riječ o žutoj groznici, a zbog načina tadašnjeg transporta uzorka s virusom, danas bi vjerojatno netko završio u zatvoru. Naime, virus za koji se naknadno uspostavilo da je ebola transportiran je u malom kontejneru veličine limenke kave, što je protivno svim pravilima.
Prva crta borbe s ebolom
Piot je prvi pregledao uzorak i šokirao se kada je saznao da je riječ o virusu s kakvim se do tada nisu susreli. U razgovoru za FT priznao je kako ga je obuzela navala adrenalina zbog otkrića. O tome je obavijestio WHO iz kojeg su mu poručili da zatvore laboratorij, no kako je rekao u jednom intervjuu, na to su se isprva oglušili jer su morali "zadovoljiti znanstvenu znatiželju".
Nakon toga, htjeli su otići na lice mjesta i uvjeriti se što se to događa u Zairu. Zanimljivo, nije imao važeću putovnicu, no i usprkos tome odletio je na prvu crtu borbe s ebolom pokušavajući otkriti što više o virusu i bolesti, upozoravajući stanovništvo na opasnost i stavljajući ih u karantene. Pri tome nije imao zaštitnu opremu kakvu danas možemo vidjeti da je nose zdravstveni djelatnici koji su u dodiru s osobama zaraženim ebolom, već su Piot i njegova ekipa imali samo kirurške maske, rukavice i motociklističke naočale.
Čak se i on jednom pobojao da bi mogao imati ebolu – to nikome nije rekao jer se bojao da ne bi završio u karanteni, no srećom za njega temperatura i proljev prošli su nakon 2 dana pa je nastavio s radom. Epidemija je zaustavljena nakon 3 mjeseca i uz skoro 300 smrtnih slučajeva, no ebola se i dalje pojavljuje te je i danas aktualna epidemija u DR Kongu koja se ipak, nadaju se epidemiolozi, bliži kraju.
Nakon što se proslavio kao jedna od najzaslužnijih osoba koja je otkrila ebolu i zaustavila epidemiju, Piot je postao i jedan od vodećih aktivista u borbi protiv AIDS-a. Bio je direktor programa UN-a za HIV/AIDS poznatog kao UNAIDS, pokrenuo brojne akcije diljem svijeta protiv širenja AIDS-a te je bio dio globalnog programa WHO-a posvećenog proučavanju AIDS-a.
Posebno je ponosan što je svojim djelovanjem uspio utjecati na promjenu strategije oko odnosa prema AIDS-u u Kini. Nakon što ga je tadašnji kineski premijer Wen Jiabao upitao oko strategije rekavši da zaboravi s kim priča (Piot je prije toga imao problema zbog kritika Kine) jer samo želi iskren savjet, Piot mu je rekao da trebaju biti otvoreni oko tog problema, raditi s ranjivim skupinama, uključujući i ovisnike i one u industriji seksa, umjesto da ih stavljaju u zatvore. Nakon toga kineska se politika prema AIDS-u i osobama oboljelim od AIDS-a potpuno se promijenila.
Najvažnija stvar na svijetu jest…
Život je Piota naučio da je najvažnija stvar na svijetu jest nedostatak loše sreće, a u razgovoru za FT rekao je kako je nekoliko puta mogao poginuti. Osim u borbi s virusima, jednom je kroz prozor zrakoplova tijekom leta vidio kako ispada motor, no najbolju odluku u životu donio je kada je tijekom jednog posjeta Africi odbio ući u helikopter nakon što je osjetio alkohol u zadahu pilota. Njegovo mjesto uzeo je drugi muškarac koji je, kao i svi putnici, poginuo u padu tog kobnog leta.
Kako živimo u vrijeme koronavirusa jasno je kako je Piot posljednjih mjeseci vrlo tražena osoba i svi žele čuti njegovo mišljenje o virusu SARS-CoV-2. U više razgovora za medije rekao je kako je ova vrsta koronavirusa gora od ebole, a posebno je naglasio dvije zabrinjavajuće stvari o virusu SARS-CoV-2. Prva je velika brzina širenja virusa, a druga je nepostojanje cjepiva.
Što se tiče spremnosti potencijalnog cjepiva protiv koronavirusa tiče, kaže kako nema garancija da ćemo uopće imati cjepivo, a ako ono ipak bude pronađeno, bit će dostupno najranije za godinu dana, no smatra da je vjerojatnije da to bude između 18 i 24 mjeseca. Ne mora se toliko dugo čekati razvoj samog cjepiva, već se cijeli proces oduži zbog kliničkih testiranja – prvo na životinjama, nakon čega slijedi serija testiranja na kontrolnim grupama. Nažalost, ne postoje prečice, komentirao je pitanje koje vjerojatno danas svi postavljamo – može li se proces razvoja cjepiva ubrzati.
Što se globalnog zdravstvenog sustava tiče i borbe protiv virusa, smatra da je općenito napravljen dobar posao, no ono što nam treba jest jači i bolje pripremljeni globalni zdravstveni sustav, neka vrsta vatrogasne jedinice. Vatrogasne jedinice, kaže, ne uspostavljate jednom kada vam je kuća u plamenu, već puno ranije da budu spremne na vrijeme reagirati kada se pojavi požar i što prije ga ugasiti. Cijelo vrijeme treba se nadati da vatrogasci neće imati posla, no uvijek trebaju biti spremni i održavati vježbe.
To je velika lekcija za sve nas, a budućnost će pokazati hoćemo li svi, a ponajviše globalni zdravstveni sustav izvući neke pouke iz ove situacije u kojoj se nalazimo i koja nas je sve iznenadila i šokirala.