Moderan način života, kojem dan od 24 sata kao da nije dovoljan, uvelike je promijenilo izgled našeg svijeta. Trošimo sve više električne energije, putujemo sve dalje, ali i - intenzivno mijenjamo svoj okoliš.
Čovječanstvo tako polako gubi pristup noćnom nebu. Sve je teže pronaći prostor koji nije svjetlosno zagađen i s kojeg je moguće u miru promatrati noćno nebo. Astronomi su u još većim problemima, jer im sve veći broj satelita u Zemljinoj orbiti zaklanja pogled.
Stoga ne iznenađuje što su upravo astronomi osmislili novi izraz za opisivanje boli povezane s gubitkom pristupa noćnom nebu - noktalgija, odnosno nebeska tuga. Izraz koji su osmislila dva astronoma, objavljen je u kratkom članku u časopisu Science i zapravo mu je cilj skrenuti pozornost na problem o kojem znanstvena zajednica već dugo govori.
Sve veće potrebe čovječanstva da "produlje" dan i budu što dulje aktivni, a onda i da njihovi prostori budu što osvjetljeniji, "ubija" noćno nebo. Iako je prelazak na LED rasvjetu trebao smanjiti potrošnju električne energije, zapravo je pogoršao problem emisije svjetlosti. Jarka svjetla ostaju upaljena sve dulje i uperena prema nebu.
Neki su istraživači procijenili da je, u prosjeku, naše najtamnije noćno nebo, smješteno u najudaljenijim regijama svijeta, 10 posto svjetlije nego što je bilo prije pola stoljeća, a problem se samo pogoršava .
Dok su naši preci promatrali zvijezde kako bi se orijentirali u prostoru ili stvarali heroje iz mitova, danas smo sretni ako na nebu uspijemo ugledati one najsjajnije zvijezde.
I dok će većina ljudi ignorirati problem nedostatka pristupa noćnom nebu, za brojne je životinjske vrste to smrtna presuda. Jer, životinje koje su se generacijama prilagođavale životu u mraku, sad te prilagodbe - ne trebaju. Istraživači su identificirali nekoliko vrsta čiji cirkadijalni ritmovi postaju poremećeni, što ih čini izloženijima predatorima ili pak, stvara problem u lovu.
No, nije sve ipak tako crno. Postoji jednostavan način kako se boriti protiv "noktalgije". Diljem svijeta pojavljuju se rezervati tamnog neba, prostori u kojima je svjetlosno onečišćenje minimalno, a zajednice okupljene oko tih rezervata aktivno rade na tome da se ta razina onečišćenja dodatno smanji.
S druge strane, aktivisti pokušavaju osvijestiti čelne ljude gradova i država te ih educirati o tome kako smanjiti svjetlosno onečišćenje, koju rasvjetu instalirati te kad gasiti javnu rasvjetu kako bi se očuvala noć.
Najmanje što svatko od nas može napraviti je okrenuti rasvjetna tijela prema tlu i ugasiti ih kad nisu prijeko potrebna.