Marko Matijević je svakako jedan od najzanimljivjih sugovornika kada su u pitanju teme vezane uz moderne tehnologije, novinarstvo, medije, obrazovanje i prilike za mlade u Hrvatskoj. Jedan od govornika na TEDxZagreb konferenciji s nama je spremno podijelio svoja iskustva i razmišljanja.
Za one koji možda ne znaju dovoljno o Vama, predstavite ukratko Vas i Vaš najpoznatiji projekt, portal srednja.hr?
Nakon MIOC-a, upisao sam novinarstvo na FPZG-u i to jedva; bio sam iznad upisnog praga za tek nekoliko bodova. Tijekom studija s kolegama sam pokrenuo portal drugacije.hr koji je u međuvremenu pao u nemilost kineskih hakera. Bio je zamišljen kao mjesto na kojem su studenti novinarstva i politologije mogli objaviti svoje prve tekstove. Tadašnja uprava fakulteta nije htjela sufinancirati projekt s dva laptopa i prostorom unutar faksa odakle bi mogli raditi. Na tome sam im danas zahvalan, jer vjerojatno nikada ne bih krenuo u poslovni svijet. Na četvrtoj godini pokrenuo sam srednja.hr, portal koji sam tada zamišljao kao mjesto okupljanja mlađe generacije novinara i publike. Šest godina kasnije, mogu reći da smo uspjeli u tome, ali još puno posla je pred nama. Mnoge naše priče dobile su prostor i u mainstream medijima, poput otkazivanja Oskara znanja, oporezivanja studentskog rada te brojnih drugih.
Novinarstvo se u poprilično promijenilo u posljednjih desetak godina, jeste li zato odabrali samostalan put, umjesto rada u nekom od “etabliranih medija”?
Želio sam raditi u tisku ili na portalima, ali nisam u drugim medijima vidio dovoljno prostora za razvoj, niti prisutnost mladih. Uostalom, sama ideja za srednja.hr je došla iz spoznaje da mladi nisu dio medijskog sustava. Često ih se nije pitalo za mišljenje niti kada su u pitanju bile teme bliske mladima. Ipak, nešto se promijenilo posljednjih godina, a neskromno ću reći da dio zasluga ide mojim kolegicama i kolegama sa srednja.hr koji su kvalitetnim tekstovima približili svijet mladih drugim redakcijama.
Poduzetnik ste, novinar, putopisac, evidentno je i da želite mijenjati mnoge stvari, što definitivno nije lako, jeste li ikada razmišljali o tome da odustanete?
Ne bih htio zavaravati vaše čitatelje, često sam mislio o odustajanju. U poslovnom svijetu nailazim na prepreke s kojima se suočavaju mlade osobe u Hrvatskoj. Pritom prvenstveno mislim na ponižavajući odnos prema mladima i njihov ekonomski status u društvu. Imam prijatelje po cijelom svijetu, ne zato što su htjeli otići, nego zato što ovdje nisu dobili priliku niti su je mogli stvoriti za sebe.
Putovanja biciklom, od kojih je posljednje bilo od Zagreba do Teherana, pomogla su mi u sazrijevanju, kao i shvaćanju da kod nas nije toliko grozno kao što mislimo. Volimo biti prvaci u svemu, pa tako i u prigovaranju, ali bez aktivnog rada na promjeni stanja. Ako se već odustaje od nečega, onda se to treba dogoditi tek kada iscrpite sve mogućnosti i prilike.
Koliko je na Vaše poslovne odluke utjecala činjenica da ste se, osim u Hrvatskoj, školovali i u Njemačkoj?
Erasmus godina na Sveučilištu u Regensburgu otvorila mi je oči oko sličnosti koje Europljani nose u sebi. Iznenadilo me koliko su studenti s Balkana bili zanimljivi zapadnjacima. Naš najveći brend je duh koji posjedujemo i osim ljepote krajolika, mislim da je to razlog zašto se turisti vraćaju u naše krajeve.
Isto tako, vidio sam kako sveučilišta mogu i trebaju biti uređena po raznim pitanjima. Od unutarnje mobilnosti, kvalitete nastavnika koji vrlo često ne smiju izvoditi izborne kolegije više od dvije godine, kako bi ih se potaknulo na inovaciju i daljnje učenje.
Zato bih rekao da mi je ta godina puno značila po pitanju uređivačke politike portala, što pokazujemo nebrojenim tekstovima u kojima upozoravamo na upitne odluke i nečinjenje najodgovornijih ljudi u znanosti.
Imate iskustva u pokretanju “start-up” priče, koji su najveći izazovi i što Vam je bilo najteže?
Najteže je bilo uspostaviti radnu etiku, radne odnose i brinuti se o međuljudskim odnosima u redakciji. Nisam očekivao da ću toliko vremena utrošiti na ljudske resurse, a bez kvalitetnog tima niti jedan posao nije moguć. Isto tako, očekivao sam da ćemo preko noći postati popularni, s milijun čitatelja i milijun kuna na računu. U posljednjih šest godina puno vremena utrošio sam kucajući na vrata poslovnih partnera, objašnjavajući im važnost ulaganja u mlade i obrazovne projekte. U posljednje vrijeme, mogu reći da su se neka velika vrata napokon otvorila, a da ih ima još, što me ohrabruje.
Jeste li i koliko imali pomoć, ne samo u financijskom smislu, od strane državnih institucija ili Ministarstva obrazovanja, primjerice?
Nikada se nismo prijavili na natječaje s kojima bi dobili financijska sredstva kao medij. Na Fond za pluralizam medija, koji raspolaže s oko 30 milijuna kuna, niti se ne možemo prijaviti, premda im kao elektronička publikacija moramo uplatiti 0,5 godišnjih prihoda.
Riječ je o diskriminaciji portala koji su registrirani kao tvrtke, dok se TV i radio postaje registrirani kao d.o.o. mogu prijaviti. Riječ je o digitalnoj diskriminaciji koja traje i u 2017. godini, a provode ju tradicionalni mediji i lobiji, uz pomoć zakonodavca. Vrlo je prigodno za lokalnog moćnika preko proračuna uplatiti radio postaji u vlasništvu lokalne vlasti 300.000 kuna, pa da taj radio ostvari dodatnih 300.000 kuna preko Fonda, a onda za 600.000 kuna proračunskih sredstava imamo medij koji služi kao produžena ruka lokalnog šerifa. Na internetu se s takvim iznosom može napraviti respektabilan i citiran specijalizirani medij.
Tehnološki trendovi su neumoljivi, kako i na koji način usklađujete Vašu poslovnu priču s “pravilima postojanja na internetu”?
Najveći trend su mobile korisnici, a kako imamo mladu publiku, oni su na srednja.hr vrlo izraženi. Čak dvije trećine korisnike dolazi nam preko mobile uređaja, a često kraće ostaju na portalu nego putem desktopa. Ni sam još nisam siguran kako da se postavim prema tome, s obzirom da inzistiramo na dugim tekstovima, koji su na malim ekranima neprihvatljivi.
Sam portal nam je tehnološki i dizajnerski zastario. Informatičara na tržištu ima malo, skupi su i često nepouzdani s poštivanjem rokova. Posljednjih devet mjeseci smo u procesu prebacivanja na novi backend i frontend sustav koji bi nam trebao omogućiti više fleksibilnosti, a s time očekujem da ćemo povećati broj čitatelja, ali i njihovo zadovoljstvo korištenjem portala.
Neizbježna stavka, bez obzira na silni entuzijazam i ljubav prema onome što radite su financije, kako stojite s tim dijelom poslovanja?
Kada sam kretao, mislio sam da ću puno jednostavnije dolaziti do partnera. Ozbiljan news portal za mlade nije postojao, a moja pretpostavka bila je da će svi oduševljeno zakupljivati oglasni prostor. Pokazalo se da marketinški stručnjaci i klijenti nemaju povjerenja niti vremena oglašavati se na manjim specijaliziranim portalima. Na njima možda imaju bolji CTR (Click-through rate), ali na većim portalima ostvare puno više impresija, što je lakše prezentirati šefovima kao odličan rezultat. Ipak, i tu se neke stvari mijenjaju, nakon prvih pet godina sada imamo solidne financijske rezultate pa se početna ulaganja počinju vraćati. Da mi je netko rekao kako će mi trebati tri godine da se zaposlim na minimalac, ne bih vjerovao.
Zagovornik ste teze kako će formalno obrazovanje, ako se nešto ne promijeni u sustavu, imati sve manju vrijednost od primijenjenog znanja?
Obrazovanje i znanost su u nezavidnoj poziciji, a kritična masa, osim na jedan dan tijekom prosvjeda za kurikularnu reformu, nije uspjela napraviti pritisak da se nešto promijeni. Postojali su pokušaji reforme ministara iz redova HDZ-a i SDP-a, ali odustali su pod pritiskom lobija iz vlastitih stranaka.
Žalosti činjenica kako Senat Sveučilišta u Zagrebu selektivno raspušta studentski zbor Filozofskog fakulteta kako bi spasio jednog dekana, dok su drugi studentski zborovi, koji su također trebali biti raspušteni po istom zakonu, prošli netaknuti. Neshvatljivo je da se Hrvatski studiji pretvaraju u odjel, dok u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju jasno stoji da to nije moguće. Kultura straha među dekanima i prodekanima, koja je zavladala na Sveučilištu u Zagrebu, je fenomen vrijedan ozbiljnog znanstvenog istraživanja. Sve dok najodgovorniji po pitanju titula i financijskog stanja ne preuzmu odgovornost, a to su dekani i prodekani, teško je očekivati promjene u sustavu.
Isto tako, trendovi su takvi da na studij idu sve više samo oni čiji roditelji to mogu financijski podnijeti. Zbog sve lošije klime u znanosti i obrazovanju, ali i blagodatima interneta, očekujem da će se mladi sve više okretati neformalnom obrazovanju. Projekti poput Coursere, ali i drugih koji se stvaraju, nude kvalitetno znanje na dohvat ruke i to za vrlo malu cijenu.
Ideje za budućnost i poruka za oni koji odluče krenuti sami u poslovne avanture?
Ozbiljno razmišljam o prikupljanju financija od naše publike putem Crowdfundinga ili oblika pretplate. Mislim da bi s time poslali poruku oglašivačima s kojom bi dodatno ojačali našu neovisnost. I dalje skupljam hrabrost za taj potez.
Koliko god nam sustav nije naklonjen, borite se protiv njega. Koliko god vas pokušali slomiti, pa čak i ako u tome uspiju, znajte da će vam se sve vratiti kada se pogledate u ogledalo. U poslu se orijentirajte prema poslovima s kojima možete izvoziti izvan Hrvatske, najmanje doticaja sa sustavom imat ćete ako, osim engleskog i njemačkog, znate Python ili C+. Kroz nove jezike, koje gerontokracija ne razumije, doći će novi poslovni modeli temeljeni na transparentnosti, pa i sustavu vladavine prava i pravde.