Vrlo snažno proživljavanje snova označava poremećaj koji se javlja tijekom faze brzog kretanja očiju u snu, odnosno REM faze sna. Riječ je o REM poremećaju ponašanja pri spavanju (RBD), koji pogađa procijenjenih 0,5 do 1,25 posto opće populacije i češće se prijavljuje kod starijih osoba, osobito muškaraca.
Osim što je opasan za one koji pate od tog poremećaja i za njihove partnere, RBD može nagovijestiti neurodegenerativne bolesti, prvenstveno sinukleinopatije, stanja u kojima protein α-sinuklein (ili alfa-sinuklein) stvara toksične nakupine u mozgu.
Nisu sve aktivnosti u snu RBD
No, nisu sva noćna ponašanja RBD. Mjesečarenje i pričanje u snu, koji se češće javljaju u djetinjstvu i adolescenciji, primjerice, odvijaju se izvan REM faze sna.
Ta je razlika jasno vidljiva tek u laboratoriju za spavanje, gdje znanstvenici mogu pratiti faze sna kako bi vidjeli kada se osoba kreće. RBD nije uvijek povezan ni sa sinukleinopatijom, odnosno također može biti potaknut određenim lijekovima poput antidepresiva ili uzrokovan drugim osnovnim stanjima poput narkolepsije ili tumora moždanog debla.
Kada se RBD pojavi u nedostatku navedenih alternativnih objašnjenja, velika je vjerojatnost da nagovještava buduće bolesti. Neke epidemiološke studije sugeriraju da RBD predviđa više od 80 posto šanse za razvoj neurodegenerativne bolesti tijekom života pacijenta. To također može biti prvi znak neurodegenerativne bolesti, koja se u prosjeku pojavljuje unutar 10 do 15 godina nakon pojave poremećaja sna.
Povznica RBD-a i Parkinsonove bolesti
Jedna od najčešćih bolesti povezanih s RBD-om je Parkinsonova bolest, karakterizirana uglavnom progresivnim gubitkom motoričke kontrole. Druga je demencija Lewyjevih tjelešaca, kod koje se male nakupine α-sinukleina zvane Lewyjeva tjelešca nakupljaju u mozgu, ometajući kretanje i kognitivnu sposobnost. Treća vrsta sinukleinopatije, višestruka sistemska atrofija, ometa kretanje i nevoljne funkcije kao što je probava.
RBD je sttoga jedan od najjačih vjesnika buduće sinukleinopatije, prediktivniji od drugih ranih markera kao što su kronični zatvor i oslabljen osjet mirisa. Kod osoba s RBD-om, kočnice koje ih inače onemogućuju u fizičkom djelovanju tijekom REM faze spavanja su poništene.
Posljednjih godina porasla je svijest o RBD-u i razumijevanje kako se to odnosi na sinukleinopatije. Proučavanje te poveznice daje znanstvenicima ideje za ranu intervenciju. Taj napredak pridonosi rastućem uvažavanju takozvane prodromalne faze Parkinsonove bolesti i drugih neurodegenerativnih poremećaja, odnosno kada se pojavljuju preliminarni znakovi, ali konačna dijagnoza još nije postavljena. Među ranim tragovima za Parkinsonovu bolest.
RBD je poseban. To je najjači klinički prodromalni marker koji imamo, kaže Daniela Berg, neurologinja u Sveučilišnoj bolnici Schleswig-Holstein u Njemačkoj.
Brojne studije dosad potvrdile vezu
Znanstvene studije su od 1980. godine, kad je provedena prva studija o RBU-u i neurodegenerativnim bolestima, do danas potvrdile tu povezanost. Od 1280 pacijenata u 24 centra diljem svijeta, 74 posto njih s RBD-om dijagnosticirana je neurodegenerativna bolest unutar 12 godina. Ponekad se RBD pojavi desetljećima prije drugih neuroloških simptoma, iako je prosječno kašnjenje oko 10 godina.
Kada se utjelovljenje u snu događa uz druge rane znakove sinukleinopatija, ljudi imaju tendenciju bržeg razvoja neurodegenerativne bolesti.
Mnogi su znanstvenici isprva izrazili skepticizam u vezi ove veze, kaže Bradley Boeve, profesor neurologije na klinici Mayo u Rochesteru, u SAD-u.
Dobili bismo povratne komentare recenzenata koji govore da je to glupost. Ali veza između RBD-a i sinukleinopatije postala je dobro prihvaćena. Mislim da je to sada postalo poput evanđelja, kaže Boeve.
RBD može pomoći znanstvenicima u praćenju
Kao rana manifestacija Parkinsonove i srodnih bolesti, RBD može pomoći znanstvenicima da prate načine na koje se toksični sinuklein širi tijelom i mozgom. Sve je više dokaza da barem kod nekih pacijenata patologija može započeti u crijevima i proširiti se kroz niže moždane strukture kao što je moždano deblo do viših regija utječući na kretanje i spoznaju.
Jedan vjerojatni put je nervus vagus, snop živčanih vlakana koji povezuje sve glavne organe s mozgom. Nakupine alfa-sinukleina ubrizgane u crijeva miševa mogu se proširiti u mozak preko vagusa,a kod ljudi je barem jedna epidemiološka studija pokazala da rezanje vagusa, postupak koji se ponekad koristi za liječenje kroničnog čira na želucu, smanjuje rizik od Parkinsonove bolesti kasnije u životu.
Neki znanstvenici smatraju da Parkinsonova bolest ima dvije podvrste: crijevnu i moždanu. Osobe s RBD-om imaju prvo crijevnu Parkinsonovu bolest i općenito osjećaju simptome kao što je zatvor, puno prije motoričkog i kognitivnog pada. No, kod dvije trećine pacijenata moždanom Parkinsonovom bolesti na prvom mjestu, RBD se može pojaviti kasnije od problema s kretanjem, ili se pak nikada ni ne pojavi.
Izvor: Scientific American