Timusna (prsna) žlijezda, koja se često smatra nevažnom u odrasloj dobi čovjeka, dobila je novu važnost u nedavnoj retrospektivnoj znanstvenoj studiji. Suprotno dosadašnjim vjerovanjima, čini se da je ta žlijezda ključna za zdravlje odraslih.
Klinički prioritet
Prema novoj analizi američkih znanstvenika, oni koji se podvrgnu uklanjanju timusa suočavaju se s povećanim rizikom od smrti iz bilo kojeg razloga kasnije u životu, kao i s povećanim rizikom od razvoja raka. Iako je studija opservacijska i ne može utvrditi izravnu uzročnu vezu između uklanjanja timusa i smrtonosnih bolesti, znanstvenici su zabrinuti zbog svojih otkrića te tvrde da bi očuvanje timusa trebalo biti klinički prioritet, gdje god je to moguće.
Veličina rizika bila je nešto što nikada ne bismo očekivali, ističe onkolog David Scadden.
Ključna uloga timusa u ranijoj dobi
Tijekom djetinjstva timus igra ključnu ulogu u razvoju imunološkog sustava tako što proizvodi T-stanice koje se bore protiv klica i bolesti. Uklanjanje timusa u mladoj dobi dovodi do dugoročnog smanjenja T-stanica i oslabljenog imunološkog odgovora na cjepiva.
Do puberteta, timus se skuplja i proizvodi manje T-stanica, zbog čega se čini nepotrebnim. Međutim, znanstvenici su otkrili da su pojedinci kojima je uklonjen timus imali gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti unutar 5 godina i dvostruko veću vjerojatnost da će razviti rak unutar istog razdoblja u usporedbi s kontrolnom skupinom. To sugerira da bi timus mogao igrati ulogu u održavanju zdravlja odraslih.
Nejasnoće koje ostaju
Razlozi za ove povezanosti ostaju nejasni, ali znanstvenici nagađaju da bi odsutnost timusa mogla utjecati na zdravu funkciju imunološkog sustava odrasle osobe. Neki pacijenti kojima je uklonjen timus pokazali su manje raznolike T-stanične receptore u krvi, što bi moglo pridonijeti razvoju raka ili autoimunih bolesti nakon operacije.
Zajedno, ovi nalazi podupiru ulogu timusa koji doprinosi proizvodnji novih T-stanica u odrasloj dobi i održavanju zdravlja odraslih ljudi, zaključuju autori studije koja je objavljena u časopisu The New England Journal of Medicine.
Izvor: Science Alert