Astronauti se u svemiru uglavnom oslanjaju na unaprijed zapakiranu hranu, ili povremeno uzgojenu zelenu salatu. Obzirom da se sve više planiraju misije astronauta izvan Zemljine orbite, NASA se nada uvođenju nove ere održive svemirske hrane.
Problem s opskrbom hrane na misijama izvan Zemljine orbite
Trenutno zapakirana hrana koju koristimo na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) ima rok trajanja godinu i pol. U ovom trenutku nemamo prehrambeni sustav koji stvarno može podnijeti misiju na Mars, kaže Ralph Fritsche, viši voditelj projekta za proizvodnju svemirskih usjeva u NASA-inom svemirskom centru Kennedy na Floridi. Adekvatna hrana za misije na Mars, ali i dugotrajnije misije na Mjesec stoga predstavlja problem.
Mjesec je već zapravo itekako na dnevnom redu. Sljedeće godine NASA planira poslati četiri astronauta na let oko Mjeseca u sklopu programa Artemis. Cilj je vratiti ljude na površinu Mjeseca kasnije ovog desetljeća, isprva na nekoliko dana odjednom, ali u konačnici i tjedne, mjesece ili čak i dulja vremenska razdoblja od toga.
NASA natjecanjem želi riješiti problem
Kako bi riješila problem prehrane astronauta na dugotrajnim misijama, NASA je u siječnju 2021. pokrenula natječaj pod nazivom Deep Space Food Challenge, tražeći od tvrtki da predlože nove načine za razvoj održive hrane za buduće misije. Na tom je natječaju sudjelovalo oko 200 tvrtki, a izbor je smanjen na 11 timova u siječnju 2023. godine, u sklopu faze 2. Osam američkih timova dobili su po 20.000 dolara, a osim njih uvrštena su i tri dodatna međunarodna tima. NASA će 19. svibnja objaviti popis timova koji će napredovati u završnu fazu natjecanja, s nekoliko pobjednika koji će biti objavljeni u travnju 2024. godine, nakon detaljnijih testova njihovih prijedloga.
Faza 2 bila je svojevrsna demonstracija na razini kuhinje. Faza 3 će izazvati timove da podignu rzinu proizvodnje svoje tehnologije, kaže Angela Herblet iz NASA-inog centra za svemirske letove Marshall u Alabami i voditeljica natjecateljskog projekta.
Sudionici natjecanja su morali pokazati sustave koji mogu raditi tri godine i hraniti četveročlanu posadu na budućoj svemirskoj misiji. Prijedlozi nisu trebali opskrbiti cjelokupnu prehranu posade, ali su trebali stvoriti raznovrsnu hranjivu hranu za astronaute. Suci su ranije ove godine posjetili svaku tvrtku, kako bi "vidjeli hranu i stvarno je analizirali", napominje Herblet.
Hrana iz daha astronauta
Jedna od natjecateljskih tvrtki zauzela je posebno neobičan pristup zadatku. Air Company, sa sjedištem u New Yorku i jedan od osam američkih finalista, dizajnirao je sustav koji bi mogao koristiti ugljični dioksid iz daha astronauta u svemiru za proizvodnju alkohola, koji bi se zatim mogao koristiti za uzgoj jestive hrane. Ta tvrtka već razvija alkohole iz CO2 za avionsko gorivo i parfeme.
Od zraka se radi hrana. Zvuči kao magija, ali kada vidite da stvarno radi, puno je jednostavnije. Uzimamo CO2, kombiniramo ga s vodom i strujom i proizvodimo proteine, kaže Stafford Sheehan, suosnivač i glavni tehnološki direktor Air Companyja.
Procesom se proizvodi alkohol kojim se zatim mogu hraniti kvasci, proizvodeći "nešto što je jestivo", pojašnjava Sheehan. Za natjecanje su u biti stvorili proteinski shake, opisan kao sličan onom napravljenom od seitana (veganske zamjene za meso).
Zapravo je prilično dobrog okusa. Kad god osjetite da želite svemirski proteinski shake, napravite ga od ovog kvasca koji raste, kaže Sheehan. Za astronaute u svemiru, sustav bi kontinuirano fermentirao te tako stvarao zalihu hrane.
Uzgoj insekata kao obećavajućeg izvora proteina
Interstellar Lab na Floridi, još jedan od američkih finalista faze 2, imao je pk drugačiji pristup. Njihov sustav, nazvan NUCLEUS, modularni je set malih kapsula veličine tostera. Svaka je samostalna, sa svojim vlastitim sustavom vlažnosti, temperature i navodnjavanja. Taj bi sustav omogućilo uzgoj različitog povrća, ili čak insekata poput crnih vojničkih muha, koje se često navode kao obećavajući izvor proteina, kako bi astronauti imali vlastiti odrrživi izvor hrane u svemiru.
Donosimo djelić Zemljinog ekosustava u svemir. Istovremeno možete uzgajati gljive, insekte i mikrozelenje, kaže Barbara Belvisi, osnivačica i izvršna direktorica Interstellar Laba.
Astronauti bi, meeđutim, morali provoditi tri do četiri sata tjedno u sjetvi, orezivanju i kultiviranju usjeva, ali većinom bi to bilo pod kontrolom umjetne inteligencije.
NASA se nije htjela riješiti potpune ljudske intervencije. Još uvijek je bilo potrebno da se astronauti malo zaokupe poslom, kaže Belvisi. Njezina tvrtka je također dizajnirala veće samostalne kapsule na napuhavanje, nazvane BioPods, u nadi da bi se jednog dana mogle koristiti u misijama na Mjesecu ili Marsu.
Svestrane gljivice
Jedan od tri međunarodna finalista je i tvrtka Mycorena sa sjedištem u Švedskoj. Njihov sustav, AFCiS, proizvodi vrstu proteina, koji se zove mikoprotein, iz fermentacije gljivica kako bi zamijenio životinjske ili biljne izvore. Ima vrlo visok udio proteina, do 60 posto, kaže Kristina Karlsson, voditeljica istraživanja i razvoja te tvrtke. Gljivice su isto tako bogate vlaknima, vitaminima i hranjivim tvarima, a imaju malo masti i šećera.
Mikoprotein sam po sebi nema previše okusa, kaže Karlsson. Vrlo je neutralan, poput umamija ili kruha s kvascem, pojašnjava. No, daljnja obrada, uključujući kombiniranje s aromama ili začinima, mogla bi dati širok raspon namirnica, poput hamburgera ili nuggetsa. Modul priključen na sustav radi 3D ispis gljivica u željeni stil hrane. Možete odabrati opciju s ekrana i pojesti pileći file, kaže Karlsson.
Iako pobjedničke ideje Deep Space Food Challengea neće odmah biti uključene u buduća planirana slijetanja na površinu Mjeseca, pokazat će što bi moglo biti moguće u budućim svemirskim misijama.
Izvor: Technology Review