Nova karta Marsa, koja se izrađivala godinama, otkriva gdje možemo pronaći drevne tragove vode na tom susjednom nam planetu.
Koristeći podatke koje su tijekom proteklog desetljeća prikupili ESA-in Mars Express i NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter, koji su trenutno u orbiti oko Crvenog planeta, znanstvenici su stvorili dosad najopsežniju kartu specifičnih Marsovih mineralnih naslaga.
Naslage u pitanju su vodeni minerali, odnosno oni koji su promijenjeni prisutnošću vode, poput primjerice gline.
Znanstvenici znaju da na Marsu ima gline; vidjeli su je čak i izbliza, putem rovera Curiosity. Međutim, šira karta gdje se mogu naći daje znanstvenicima sveobuhvatniju sliku povijesti vode na Marsu i pomoći će u planiranju budućeg istraživanja sada suhog i prašnjavog svijeta.
Suprotno očekivanjima, karta pokazuje da gdje god da odemo na Mars, sigurno ćemo pronaći nešto zanimljivo.
Prije početka istraživanja, na Marsu je bilo oko tisuću poznatih naslaga vodenih minerala. Novo istraživanje, koji je vodio planetarni znanstvenik John Carter sa Sveučilišta Paris-Saclay i Sveučilišta Aix Marseille u Francuskoj, identificirao je znatno više od toga.
Njihova nova karta pokazuje da na Marsu postoje stotine tisuća naslaga vodenih minerala, posebno u nekim od najstarijih dijelova površine planeta.
Mislim da smo kolektivno previše pojednostavili Mars. Ovaj rad sada je utvrdio da kada detaljno proučavate drevne terene, ne vidjeti ove minerale zapravo je čudno, kaže Carter.
Detaljnije proučavanje tih minerala može otkriti koliko je vode povijesno bilo prisutno na Marsu. Na Zemlji, primjerice, glina nastaje kada voda i drugi mineral međusobno djeluju, što rezultira različitim mineralom.
Vermikuliti, smektiti i kloriti tako nastaju kada voda stupa u interakciju sa željezom i/ili magnezijem. Al-smektiti i kaolini nastaju interakcijom vode s aluminijem.
Količina vode isto tako igra važnu ulogu. Što je više vode, to je konačni mineral više izmijenjen. Dakle, znanstvenici mogu pogledati različite mineralne naslage i napraviti procjenu o tome koliko je vode bilo prisutno u vrijeme kada je mineral nastao.
Novo istraživanje otkrilo je prisutnost spomenutih minerala, kao i sulfatnih i karbonatnih soli putem spektrometrijskih podataka. To je mjera svjetlosti koju reflektira objekt; oba orbitera opremljena su spektrometrima čiji se podaci međusobno nadopunjuju o mineralogiji Marsove površine.
Dobivena karta sugerira da nema puno dijelova Marsa koji nisu bili izmijenjeni vodom u nekom trenutku svoje povijesti. Mars je sada možda prilično suho mjesto, ali dokazi upućuju na to da mu kiša u povijesti nije bila strana.
Istraživanje također sugerira da bi prethodna rekonstrukcija njegove povijesti vode mogla biti malo previše pojednostavljena. Čini se da su neke od soli na novoj karti starije od nekih glina, a u nekim su regijama te dvije pomiješane na način koji sugerira da bi mogle biti istodobne.
Razotkrivanje implikacija ovih otkrića zahtijevat će značajnu količinu znanstvene analize.
Evolucija od puno vode do bez vode nije tako jasna kao što smo mislili, voda nije stala preko noći. Vidimo veliku raznolikost geoloških konteksta, tako da niti jedan proces ili jednostavna vremenska linija ne mogu objasniti evoluciju mineralogija Marsa. To je prvi rezultat naše studije. Drugi je da, ako isključite životne procese na Zemlji, Mars pokazuje raznolikost mineralogije u geološkim postavkama baš kao i Zemlja, objašnjava Carter.
Još jedno pitanje koje ostaje je je li voda bila postojana ili epizodna. Je li postojao dulje vrijeme ili je povremeno nestajao i ponovno se pojavljivao?
Ne može se mnogo saznati jednostavno iz karte gdje se nalaze minerali… ali, u drugoj studiji, tim predvođen planetarnom znanstvenicom Lucie Riu, tada u JAXA-i, a sada u ESA-i, kvantificirao je obilje vodenih minerala kako se vidi na globalnoj karti .
Ako znamo gdje i u kojem postotku je svaki mineral prisutan, to nam daje bolju ideju o tome kako su ti minerali mogli nastati, objašnjava Riu.
Zajedno, navedena dva istraživanja čine važnu osnovu koju je trebalo uspostaviti prije odgovora na ova pitanja. Jednako tako i nimalo manje važno i identificiranje najzanimljivijih mjesta za slanje budućih misija, bilo s posadom ili bez posade, u potrazi za razumijevanjem kako je Mars postao suhi svijet, što bi zauzvrat moglo imati neke odgovore o tome kako Zemlja nije.
Istraživanja Carterovog tima i tima Riu objavljena su u znanstvenom časopisu Icarus.
Izvor: Science Alert