I Mars je imao svoj udar asteroida koji je prouzročio megatsunami visok 250 metara

Mars i Zemlja dijele još nešto zajedničko, a to je megaudar asteroida. No, dok je onaj na Zemlji uništio dinosaure, na Marsu - nije.

Branimir Vorša | 02.12.2022. / 14:52

Mars
Mars (Foto: Getty Images)

Udar divovskog asteroida u površinu Marsa, poput udara asteroida Chicxuluba na Zemlju prije 66 milijuna godina, koji je izbrisao dinosaure, izazvao je megatsunami u pradavnim vremenima Crvenog planeta, pokazalo je novo znanstveno istraživanje.

Znanstvenici su na Marsu locirali ogroman udarni krater koji je, kako kažu, najvjerojatnije izvorište misterioznog megatsunamija. Riječ je o timu znanstvenika s Instituta za planetarne znanosti u Arizoni, predvođenih planetarnim znanstvenikom Alexisom Rodriguezom.

Zalazak sunca iznad oceana Mars je imao dovoljno vode za globalni ocean, a na njemu je možda postojao život dok je Zemlja još bila sterilna

Dva udara, jedan od njih dosad bio misterij

Pronađeni krater nazvali su Pohl i smjestili ga unutar područja pogođenog katastrofalnom erozijom od poplava, koje je prvi put identificirano još 1970-ih, na nečemu što bi moglo biti rub drevnog oceana na Crvenom planetu.

Kada je NASA-ina sonda Viking 1 1976. godine sletjela na Mars, u blizini velikog sustava poplavnih kanala nazvanog Maja Valles, pronašla je nešto čudno. Viking nije pronašao obilježja koja se očekuju od krajolika transformiranog megapoplavom, već ravnicu posutu stijenama.

Tim znanstvenika predvođen Rodriguezov tim utvrdio je još 2016. godine da je to rezultat valova tsunamija, koji su opsežno izdigli obalu drevnog marsovskog oceana. Tada su pretpostavili da je bila riječ o dva tsunamija izazvana odvojenim udarima, prije 3,4 i 3 milijarde godina. Numeričke simulacije dovele su znanstvenike do kratera Lomonsov kao izvora kasnijeg tsunamija. Međutim, izvor prethodnog tsunamija ostao je nedokučiv, sve dosad.

Slika nije dostupna Mars još jednom iznenadio znanstvenike: Evo što Crveni planet ima slično s tropskim regijama na Zemlji

Rješenje misterija

Sjeverne ravnice u kojima se smatra da je nekoć bio Marsov ocean pune su kratera i teško ih je tumačiti. Rodriguez i njegov tim pomno su pročešljali karte površine Marsa, tražeći udarne kratere koji bi mogli biti povezani s velikim tsunamijem.

Naišli su Pohl, koji se nalazi nekih 900 kilometara sjeveroistočno od mjesta slijetanja Vikinga 1. Riječ je o krateru promjera 110 kilometara, smještenom oko 120 metara ispod onoga za što znanstvenici vjeruju da bi bila razina mora, u regiji zvanoj Chryse Planitia.

Na temelju kamenja pronađenog oko tog kratera, koje je prethodno datirano na prije oko 3,4 milijarde godina starosti, znanstvenici su mislili da je i Pohl možda nastao u to vrijeme. To sugeriraju njegov položaj u blizini površina erodiranih poplavom i pretpostavljenih naslaga megatsunamija. Kako bi potvrdili svoje sumnje, znanstvenici su proveli simulacije udara, podešavajući parametre udara i površine u koju je asteroid udario. Otkrili su da dva scenarija odgovaraju promatranom krateru Pohl.

Slika nije dostupna Znanstvenici došli do dva neočekivana otkrića na Marsu

Dva scenarija

Prvo, asteroid promjera 9 kilometara naišao je na snažan otpor tla, što je rezultiralo eksplozijom snage 13 milijuna megatona (ekvivalentno istovjetnoj količini eksplozije TNT-a). Drugi scenarij bio je asteroid promjera 3 kilometra koji je naišao na slab otpor tla, oslobađajući 0,5 milijuna megatona energije. U simulacijama, oba scenarija rezultirala su kraterom promjera 110 kilometara, oslobađajući megatsunami, koji je putovao čak 1500 kilometara od mjesta udara, lako pokrivajući regiju oko Maja Vallesa.

Simulacije su također odgovarale krajoliku posutom kamenjem, jer je tsunami nosio i nataložio izbačene tvari od udara, koji je u slučaju asteroida od 3 kilometra dosegao visinu od čak 250 metara.

Naši simulirani udari megatsunamija generirani u skladu s maržama mapiranih starijih megatsunamija i predviđaju fronte koje dolaze do mjesta slijetanja Vikinga 1. Položaj lokacije duž režnja okrenutog prema planini poravnat s erozijskim žljebovima potvrđuje podrijetlo megatsunamija, pišu autori studije i dodaju da je njihovo nalazište analogno udaru Chicxuluba na Zemlji.

Oba su se udara dogodila u plitkom morskom okruženju, stvorila su privremenu šupljinu slične veličine u tlu i (prema simulacijama) generirala tsunami viši od 200 metara.

Naša otkrića dopuštaju da su stijene i soli tla na mjestu slijetanja morskog podrijetla, pozivajući na znanstveno preispitivanje informacija prikupljenih prvim in situ mjerenjima na Marsu, zaključuju autori studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu Scientific Reports.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti